Deutsche Welle: “Društvo u Srbiji nije izvuklo pouke iz devedesetih”

Aleksandar Popov, jedan od osnivača Igmanske inicijative, regionalne koalicije nevladinih organizacija i pojedinaca koji se zalažu za normalizaciju odnosa u regiji, kaže za DW da je politika propagiranja takozvanog “srpskog svijeta”, što je u 21. stoljeću ime za ideju “velike Srbije”, najvidljivija kroz izjave ministra policije Aleksandra Vulina, ali je problem u tome, kako ocjenjuje, što ni većina oporbenih stranaka u Srbiji “nije daleko od tog koncepta”, piše Deutsche Welle.

“Vulin je samo glasnogovornik takve politike, koja polako postaje državna. Ali, osim što su protiv Vučića, ni oporbene stranke – većina njih – nije daleko od tog koncepta. Uostalom, oni optužuju Vučića da hoće prodati Kosovo i zbog toga ga zovu izdajnikom. Dakle, ono što bi trebalo biti alternativa, ponaša se prema susjedima isto kao vlast”, smatra Popov.

Prema njegovim riječima, od proglašenja neovisnosti Crne Gore 2006. godine, iz Srbije su stizale riječi odbojnosti prema suverenitetu te susjedne države.

“Sjećamo se kako je Koštunica Crnu Goru nazvao kvazi-državom. Čak i u vrijeme vlasti Borisa Tadića slično je bilo raspoloženje, vođena je kampanja da se u Crnoj Gori što više građana izjasne kao Srbi na popisu stanovništva. Sve je kulminiralo izjavom pokojnog patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja (Gavrilovića) da je ‘položaj Srba u Crnoj Gori gori nego u Pavelićevoj NDH’. Ta izjava je raspirila mržnju, da bi sve kulminiralo litijama tokom 2020. godine. A Srbija se direktno miješala u sve to, kao i u najnovija dešavanja”, navodi Popov.

“Negira se postojanje crnogorske nacije”

Nekadašnji potpredsjednik Vlade Srbije, političar građanskih uvjerenja i sveučilišni profesor, psiholog Žarko Korać za DW kaže da društveni konsenzus, kada je odnos Srbije prema Crnoj Gori u pitanju, “nije od jučer”.

“Taj konsenzus je star desetljećima i on je proizvod ideje koja Crnu Goru vidi kao dio srpskog političkog i etničkog prostora, dok se istovremeno negira postojanje crnogorske nacije, čak i kod obrazovanih i liberalnih ljudi. Taj stav je na jedan jako grub način izrekao pokojni mitropolit Amfilohije, koji je za Crnogorce rekao da su (Milovana, op.ur.) ‘Đilasova kopilad’. Za takav odnos prema Crnoj Gori u velikoj su mjeri zaslužni ljudi koji su porijeklom iz Crne Gore a žive u Beogradu. Tipičan primjer tih – kako ih u Crnoj Gori zovu ‘terazijskih Crnogoraca’ – je akademik Matija Bećković, koji je vrlo često u medijima i koji na jedan krajnje podcjenjivački način govori o Crnogorcima kao naciji”, navodi Korać.

Prema njegovim riječima, za oporbu u Srbiji se mogu postaviti i neka još ozbiljnija pitanja.

“U čemu je razlika u stavu prema Republici Srpskoj između njih i vlasti? Imaju li oni ikakve političke kontakte s bilo kim u Sarajevu i u Federaciji BiH? Valjda je normalno u politici da imate kontakte s ideološki bliskim strankama iz susjedstva. Zatim, kakav je stav opozicije u odnosu na Kosovo? Moja teza je da opozicija, njen najveći dio, zapravo ne osporava politički program Aleksandra Vučića, već osporava metode i način njegovog vladanja. I to je opravdano i ja ih podržavam u tome. Ali, moje duboko uvjerenje je da između načina na koji vladaš i stavova koje zastupaš postoji veoma blizak odnos. Ako si nacionalist, ekspanzionist, rasist, onda će ti i stil vladanja biti takav”, kaže Korać.

Na vlasti su ljudi iz devedesetih

Na pitanje zbog čega u Srbiji danas nema relevantne političke i društvene snage koja zastupa vrijednosti građanskog društva, Korać odgovara da su se ljudi povukli zbog dubokog osjećaja razočaranja.

“Srbija je poslije tragedije iz devedesetih ponovo dovela praktično iste ljude na vlast. Srbija je trenutno u sukobu sa svim susjedima. Tu je ‘srpski svet’, na vlasti su notorni šovinisti. Dakle, ljudi osjećaju da biračko tijelo nikada nije savladalo lekciju iz devedesetih. U sukobu između Đinđića i Koštunice iz 2001., 2002. godine, danas je u potpunosti jasno da je pobijedila ta Koštuničina ideja o kontinuitetu Miloševićeve politike”, smatra Korać.

Aleksandar Popov dodaje da se u međuvremenu potrošila ogromna društvena energija, jer su propali svi prosvjedi koji su bili organizirani u prošlom desetljeću.

“Iznevjerene su mnoge nade da će doći do promjena, građane su izdali oni koji su organizirali te proteste. Mladi više gledaju da uhvate vlak u jednom smjeru nego da se angažiraju u, po njima, uzaludnom poslu. Nedostaje stranka građanske orijentacije, kao što je nekada bila Demokratska stranka, koja se utopila u taj blok koji nema jasne građanske vrijednosti. Postoje manje stranke, ali one nisu prepoznatljive na političkoj sceni, ni oni niti njihovi lideri. I to sve odgovara Vučićevom režimu”, navodi Popov.

Međunarodna zajednica ne smije podcijeniti opasnost

On upozorava da javnost u Srbiji, umjesto zapaljivih izjava, mora biti svjesna da s nedavnim nemirima na Cetinju priča nije završena, jer su produbljene ionako duboke podjele u crnogorskom društvu.

“Situacija je opasna u Crnoj Gori, BiH je nestabilna, Kosovo je i dalje rovita točka… Ovdje ima toliko zapaljivog materijala da je dovoljna jedna iskra da stvari odu tamo gdje ne trebaju”, ističe Popov.

Oba naša sugovornika apeliraju na međunarodnu zajednicu da ne podcjenjuje opasnost koja se ponovo nadvila nad regijom. Obojica se plaše da Zapad ponavlja slične greške koje je počinio početkom devedesetih godina 20. stoljeća na području Jugoslavije.

Oni dodaju da bi isto tako voljeli vidjeti da je i društvo u Srbiji izvuklo pouke iz devedesetih, ali kažu da se plaše da to nije slučaj. O tome, navode, najbolje svjedoči i politički i društveni konsenzus kada su u pitanju zbivanja u Crnoj Gori, koji je na prvom mjestu nacionalistički i koji je vrlo široko rasprostranjen.