DINAMO IZDAHNUO POD TERETOM IMPERATIVA: Talijani očitali lekciju modrima na San Siru

Dinamo je nakon toga vrlo brzo preuzeo kontrolu igre prvenstveno zahvaljujući pritisku duboko na polovici Atalante. Barem se tako činilo. Atalanta je na inicijalnu kontrolu modrih odgovorila daškom dobre stare talijanske kuhinje poznate kao catenaccia. Kombinacijom napucavanja kojem je svrha pošto poto udaljiti igru od gola i pojačanom agresivnošću uspjeli su istjerati Dinamo iz krila Pierluigija Gollinija.

Igra počinje nalikovati na, košarkaškim žargonom, run and gun predstavu u kojoj se napadi izmjenjuju u salvama. Voda na mlin Talijanima koji su namamili Dinamo u stupicu, igralo se agresivno, nogometaši iz Zagreba su se držali za noge žaleći se sucu na grubu igru, ali žutim kartonima su se ipak opteretili Perić i Theophile – Catherine.

Pravu pravcatu utakmicu s Gasperinijevim potpisom blagoslovio je Muriel iz čudnog jedanaesterca. Leovac je neoprezno vratio loptu Periću koji umjesto lopte udara nogu protivničkog igrača koji mu se prikrao s leđa.

U tim trenutcima Dinamo nije izgledao toliko loše koliko je Atalanta izgledala zaista dobro. Mogli su Talijani i dotući modre nakon kardinalne greške Perića, ali Muriel je bio toliko iznenađen poklonom da je izgledao kao da loptu dribla po ledu. Udarac koji je na kraju uputio prema Livakoviću ne bi završio ni u golu za ragbi.

Modri su izgledali kao Argonautisuočeni s neistraženim morem. Dinamo je na poluvrijeme otišao zadovoljan što jedan udarac nije završio iza Livakovića umjesto na prečki. Bilo je nevjerojatnih situaciju u kojima su igrači Atalante trebali samo postaviti nogu na pravi način da bi lopta završila u mreži, Muriel i Gomez su tutnjali terenom kao Scila i Haribda a domaćini su poluvrijeme završili sa 20 točnih dodavanja više od Dinama; 143 naspram 123.

Freuler i de Roon su uz Pašalića obavljali izvrstan posao u sredini terena. Sigurnim dodavanjima su uspostavljali kontrolu nad utakmicom i ulijevali sigurnost obrani koja se hrabro počela dizati naprijed. Olmo je ostao mislima negdje daleko, tko bi mu i zamjerio.

Na lijevom boku domaćina Luis Palomino je bio neprelazan, od osam duela izgubio je tek jedan zračni. Dinamo je radio tek sramežljive izlete pred gol domaćina iz Bergama, a i njima je nedostajalo odlučnosti kod ničije lopte. Porazno je konstatirati da je u prvom poluvremenu najbolji igraš modrih bio Dilaver s četiri otklonjene opasnosti, četiri presijecanja, jednom oduzetom loptom i tek jednom izgubljenim duelom od njih ukupno osam, i to zračnim. Podaci o njegovoj zaposlenosti govore o okomitoj igri kojoj su večeras težili, i u naumu uspijevali žilavi Talijani. U prvom poluvremenu jednostavno nedovoljno za prolaz.

I dok su igračima noge još bile hladne od pauze, pakleni Argentinac u dresu plavocrnih tunelom šalje Ivanušeca po ćevape, i dok se ovaj okrenuo Alejandro Gomez je već lansirao loptu u daljnji Livakovićev kut. Pokazao se to i prijelomnim trenutkom susreta jer je do kraja utakmice izgledao beskrvno, bez pravog naboja i vjere u sebe koja ih je krasila svih prijašnjih utakmica. Umjesto toga vrata Livakovića su izgledala poput mete. Petnaest minuta prije kraja susreta Atalanta je imala preko 60 točnih dodavanja više od Dinama, što je samo potvrđivalo predaju modrih prije kraja susreta, a to smo ove sezoine vidjeli prvi puta. Nebitan podatak je da Atalantu u lanjskoj sezoni niti jedna momčad nije porazila dva puta u prvenstvu.

Ako ćemo biti potpuno iskreni, Dinamo je visoko postavio letvicu, i bilo je dobro dok je skok trajao. Svi smo puhali u isti rog, veselili s pobjedama uz zrno opreza, sada možemo najviše žaliti za utakmicom protiv Šahtara. Sviđalo se to nama ili ne, kada se budu analizirale utakmice, u oko će ubosti pet zadnjih zagrebačkih minuta protiv Šahtara, i neobjašnjiv pad igrača koji je. mrzim to reći, koštao Dinama prolaska u nokaut fazu Lige prvaka, a za nastavak natjecanja u Europi morat će se sada osvrtati prema Ukrajini gdje će igrati Šahtar i Atalanta, kojima sada igraju za nastavak natjecanja u Ligi prvaka! Atalanta – Dinamo, 2:0.