Direktorica Poreznog odjela o oporezivanju inozemnog dohotka: ‘Pravo države je obračunati porez, obveza plaćanja neće nestati’

Od 2019. imamo mogućnost preuzimanja dohotka onako kako ga je utvrdila država u kojoj je ostvaren. Ako netko radi u Austriji i porezne vlasti su utvrdile da je neki dio dohotka neoporeziv, građani mogu zatražiti da se tako tretira i u Hrvatskoj.

Porezna uprava dobila je podatke o 184 tisuće hrvatskih građana koji ostvaruju prihod u inozemstvu, dok je istovremeno 130 tisuća građana poreznoj prijavilo taj dohodak, a Porezna svima nudi da dobrovoljno prijave dohodak za nekoliko godina, izbjegnu plaćanje kamata i kazni, te ostvare pravo na povoljniji obračun.

 

Pokazuje to da je dio građana očito znao da Hrvatskoj moraju prijaviti inozemni dohodak, da postoji mogućnost dodatnog oporezivanja u Hrvatskoj, ali dio je tom obvezom šokiran i svaki dan svjedočimo njihovim porukama iz inozemstva da su zauvijek raskrstili s Hrvatskom, a te poruke stižu čak i iz Njemačke, iako plaće i mirovine, na koje je plaćen porez u toj zemlji, ne podliježu dodatnom oporezivanju u Hrvatskoj. O tome kakve su sada opcije pred svima njima i što im je činiti razgovarali smo s Kristinom Grbavac, direktoricom u Poreznom odjelu KPMG-a u Hrvatskoj.

 

Poziv Porezne uprave građanima da dobrovoljno prijave svoje dohotke iz inozemstva ponovo je iznenadio veliki broj ljudi koji rade u nekim drugim državama, kao i činjenica da će možda u Hrvatskoj morati platiti dodatni porez.

 

– Svatko tko je hrvatski porezni rezident ima obvezu prijaviti u Hrvatskoj svoje primitke iz inozemstva. Netko će nakon toga biti u obvezi platiti dodatni porez, netko neće, ali svi su obvezni prijaviti svoj dohodak. Hrvatska je zadnja postala članica EU-a i od tada se razmjenjuju podaci s ostalim poreznim upravama. Sada je u odnosu na ranije godine razlika očito u tome da je Porezna dobila veliku količinu podataka u razmjeni. Ne radi se samo o mirovinama ili plaćama, nego i kamatama na štednju, dividendama.

 

Porezni rezident

 

Ljudi i dalje pokušavaju doznati kako izbjeći plaćanje dodatnog poreza u Hrvatskoj, stvara se dojam kao da se sada dogodilo nešto novo i da je to obveza koja postoji samo u Hrvatskoj.

 

– Hrvatska, ali i većina ostalih država, oporezivat će vas dok ste njihov porezni rezident. Za početak građani trebaju vidjeti gdje se trebaju smatrati poreznim rezidentom. Ako je netko otišao raditi u neku drugu državu, ako je s njim otišla i obitelj, ta osoba može prestati biti naš porezni rezident. No, nije dovoljno odjaviti se na MUP-u. Građani moraju pokrenuti proceduru ako smatraju da više u Hrvatskoj nisu porezni rezidenti. Ako više neće biti porezni rezidenti u Hrvatskoj, onda Hrvatska nema pravo oporezivati njihove inozemne dohotke. Ako u Hrvatskoj imaju nekretnine i imaju primitke na tu imovinu ili dionice, pa dobivaju dividende, Hrvatska će kao država izvora ubirati porez. No, onda će sve dohotke morati prijavljivati i u zemlji u kojoj su postali porezni rezidenti. Onda će ta zemlja postupati po svojim propisima.

 

Većina ljudi ipak je prvenstveno zainteresirana za to kako se oporezuje plaća ili mirovina i čini se da ljudi nisu svjesni razlika između oporezivanja dohotka ostvarenog primjerice u Italiji, Sloveniji ili Njemačkoj.

 

– S obzirom na veliki broj naših građana koji desetljećima, a ne samo od ulaska u Uniju, odlaze na rad u Njemačku, ljudi su najviše bili upoznati s oporezivanjem plaće iz Njemačke u Hrvatskoj. Budući da je plaća koja je oporeziva u Njemačkoj izuzeta od oporezivanja u Hrvatskoj, vjerojatno je zbog toga velik broj ljudi očekivao da su plaće i iz drugih zemalja oporezive samo u tim zemljama. Međutim, Hrvatska s Njemačkom ima ugovor po kojem se dvostruko oporezivanje dohotka od nesamostalnog rada izbjegava metodom izuzimanja, a s većinom drugih zemalja, kao što su Slovenija, Mađarska, Italija ili Austrija, dvostruko oporezivanje se izbjegava metodom uračunavanja. Ona omogućava da se izbjegne dvostruko oporezivanje, ali i da će možda biti potrebno platiti dodatni porez u Hrvatskoj. Pojednostavljeno, to znači da će građanima kojima bi na dohodak koji su ostvarili u Italiji ili Sloveniji ili Austriji hrvatski porez bio primjerice 15 tisuća kuna poreza, biti priznat i odbijen porez koji su platili u tim zemljama. Ako su u tim zemljama već platili deset tisuća, u Hrvatskoj će platiti dodatnih pet, a ako su u tim zemljama već platili 15 tisuća ili više, u Hrvatskoj neće platiti ništa. Bez obzira na to hoće li rezultat izračuna biti porez za platiti ili ne, građani dohodak moraju prijaviti. Ako je netko iz inozemstva primio druge primitke kao što su dividende ili kamata na štednju, kod izračuna hrvatskog poreza također će se priznati odbitak za porez plaćen u inozemstvu.

 

Od 2019. godine imamo i mogućnost preuzimanja dohotka onako kako ga je utvrdila država u kojoj je ostvaren, primjerice Austrija ili Italija. Ako netko radi u Austriji i porezne vlasti su utvrdile da je neki dio dohotka neoporeziv, građani mogu zatražiti da se tako tretira i u Hrvatskoj. No, to građani moraju zatražiti, to ne ide automatski. Radi se o tome da građani preuzimaju dohodak kako ga je utvrdila zemlja u kojoj su ga ostvarili i s time preuzimaju i neke povoljnosti u oporezivanju iz te zemlje.

 

Dobrovoljna prijava

 

Je li za ljude dobro rješenje dobrovoljna prijava za sve prethodne godine?

 

– Dobrovoljna prijava donosi i prednosti i nedostatke u odnosu na pojedinačnu prijavu svake godine. Nedostatak je ono na što se građani najviše žale, a to je da kod dobrovoljne prijave za pet godina dobivaju samo osobni odbitak za aktualnu godinu u kojoj prijavljuju taj dohodak, a ne i osobni odbitak za tih pet godina. Međutim, puno je i prednosti, pa će se na primitke iz posljednjih pet godina primjenjivati sadašnje niže porezne stope i širi razredi, ne naplaćuju se zatezne kamate i kazne, a moguće je i preuzeti oporezivi dohodak kako ga je utvrdila država u kojoj su ga ostvarili.

 

Dnevni migranti najnezadovoljniji Najveće je nezadovoljstvo dnevnih migranata koji rade primjerice u susjednoj Sloveniji, a čini se da će oni najteže izbjeći status poreznog rezidenta u Hrvatskoj. – Dio njihovih argumenta je da su morali otići raditi u inozemstvu, da puno putuju svaki dan i da nisu na teret državi, a sada joj još moraju platiti porez. Ali ako su svaki dan u Hrvatskoj, ako im je tu obitelj, teško će dokazati da nisu porezni rezidenti, iako ni svi ti slučajevi nisu isti.

Može li dodatno oporezivanje onih koji imaju nižu zaradu, a na nju ipak moraju platiti dodatni porez i u Hrvatskoj možda potaknuti na povratak?

 

– Suočavanje s obvezom obračuna i plaćanja poreza i u Hrvatskoj moglo bi se razviti u dva potpuno suprotna pravca. Ljudi trebaju staviti sve na papir i vidjeti nakon toga koliko je rad u inozemstvu isplativ i, ako im nije opcija preseljenje cijele obitelji, možda će se neki od njih odlučiti vratiti. Međutim, kod dijela ljudi postoji ljutnja i promišljanje da bi htjeli odseliti cijele obitelji jer smatraju da su zakinuti i da Hrvatska od njih ubire nešto što joj ne pripada. Mi smo mladi porezni sustav i postoji možda nerazumijevanje da bi se isto tako ponašala i većina drugih država. Standard u svijetu je da države oporezuju svoje rezidente i tu se Hrvatska ne ponaša ništa drukčije.

 

Kad građani odluče promijeniti državu u kojoj su rezidenti ili kad se procjenjuje gdje su rezidenti, onda se procjenjuje gdje je centar nečijih životnih interesa. To se čini prilično rastezljivo.

 

– S aspekta hrvatskih propisa, nekoć se samo gledalo koliko se dana boravi u Hrvatskoj i ima li netko nekretninu u Hrvatskoj. Sada su uvedeni i životni interesi, pa ako netko ima bračnog druga u Hrvatskoj, onda je on hrvatski porezni rezident. Ako je netko samac, onda primjerice mjesto iz kojeg svakog dana odlazi na posao određuje njegovu poreznu rezidentnost. To je posebice aktualno kad su u pitanju migranti koji rade u susjednim zemljama. Ali mora se gledati na to smatra li ga i ona druga država svojim rezidentom. I to onda postaje kompleksnije pitanje. Kod takvih se odluka gledaju mnogobrojni faktori, primjerice je li osoba član nekih udruga, klubova, ima li negdje kućne ljubimce, gdje je većina njezinih investicija. Kad je riječ o ljudima koji imaju obitelj većina zemalja određuje rezidentnost prema tome gdje je nečija obitelj. Tako primjerice Njemačka zauzima stav da netko nije njihov rezident ako mu je obitelj u Hrvatskoj i on je za njih porezni rezident u Hrvatskoj. Treba voditi računa o tome da ćete teško prestati biti hrvatski porezni rezident dok vas druga država ne smatra svojim poreznim rezidentom.

 

Manja primanja

 

Što pokazuju iskustva, kolika je dodatna porezna obveza u Hrvatskoj za građane koji prijave dohodak iz inozemstva?

 

– Teško je to reći, ovisi od slučaja do slučaja i od države do države. Mogu vam na primjeru Slovenije reći da ljudi s manjim primanjima u obračunu u Hrvatskoj imaju veću poreznu obvezu, pa onda moraju platiti razliku. Obrnuta je situacija kod ljudi s visokim plaćama, jer u Sloveniji porezna obveza brže raste s rastom primitaka, pa imamo situaciju da je, u slučaju visokih primanja, više slovenskog poreza i u Hrvatskoj nema dodatne porezne obveze.

 

S jedne strane Porezna uprava poziva ljude da dobrovoljno prijave dohodak, s druge strane neke udruge, odnosno sindikati radnika dnevnih migranata pozivaju na to da se ništa ne prijavljuje jer Porezna ima dvostruke kriterije. Mi građani nismo porezni stručnjaci, što je ljudima činiti?

 

– Ono što bi svi trebali znati je da ne bi trebali ne činiti ništa, za početak trebaju dobro razmotriti što je za njih povoljnije, isplati li im se više prijavljivati jednu po jednu godinu ili iskoristiti priliku dobrovoljnog prijavljivanja dohotka za nekoliko godina. Građani se svakako trebaju informirati preko dostupnih izvora, i KPMG Croatia će održati webinar na tu temu 17. veljače. Pravo države da obračuna dodatni porez i obveza građana da ga plate neće nestati. Znamo da je došlo do razmjene informacija, nitko ne zna jesu li za njega dostavljene informacije Poreznoj upravi i ne može računati na to da za njega informacije nisu dostavljene Hrvatskoj. Ako ljudi budu čekali da država baš njih pozove jer je dobila podatke od zemlje u kojoj rade, to onda više nije dobrovoljna prijava. Svatko mora pojedinačno vidjeti i odlučiti što je za njega bolje.