Do kada se pod krinkom manjinskih prava može gaziti dostojanstvo države

PITANJE ZA DORH I VLADU - kako se osjećaju branitelji?

Nova snimka iz Zagreba: pjesma „Vidovdan“ i granica koja je prijeđena

Pojava nove snimke sa tzv. „Srpske večeri“ u Zagrebu ponovno je otvorila pitanje gdje prestaje kulturno okupljanje, a počinje politička poruka – i tko snosi odgovornost kada se ta granica svjesno briše.

Na snimci, koja se posljednjih dana intenzivno dijeli društvenim mrežama, vidi se publika kako zajedno s izvođačicom pjeva pjesmu Vidovdan, čiji su stihovi izravno vezani uz Kosovo i srpski nacionalni narativ. Upravo to izvođenje postalo je povod kaznene prijave protiv organizatora događaja.

Tko je organizirao i gdje se pjevalo

„Srpsku večer“ u Zagrebu organiziralo je Srpsko narodno vijeće, a nastupila je srpska pjevačica Snežana Đurišić. Koncert je održan u Kongresnoj dvorani Zagrebački velesajam, u prostoru koji je, prema navodima Grada, bio u privatnom zakupu. Događaj je okupio gotovo dvije tisuće ljudi.

Formalno – privatni najam.
Stvarno – javni prostor u vlasništvu Grada Zagreba, s političkim i društvenim implikacijama koje nije moguće ignorirati.

Zašto je „Vidovdan“ problem

Pjesma „Vidovdan“, nastala 1989. godine, već desetljećima nosi jasnu političko-nacionalnu simboliku, osobito u kontekstu ratova 1990-ih. Stihovi o „Kosovu u srcu“ i „kosovskoj istini“ nisu neutralni folklor, nego dio ideološkog narativa koji je u regiji imao – i još uvijek ima – vrlo konkretne posljedice.

Izvođenje takve pjesme u Zagrebu, pred masovnom publikom, ne može se tumačiti kao bezazlena zabava, osobito u zemlji koja je prošla rat i koja ima vlastito iskustvo agresije, okupacije i ratnih zločina.

Pogledajte snimku.

Kaznena prijava i reakcije

Zbog pjesama izvođenih na „Srpskoj večeri“, kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu podnio je vijećnik Vukovarsko-srijemske županije Nikola Kajkić. U prijavi navodi da su izvođene pjesme koje, prema njegovu stajalištu, imaju obilježja poticanja na mržnju i produbljivanja nacionalnih i vjerskih podjela.

Iz SNV-a su reagirali porukom da je riječ o privatnoj tužbi te da je smatraju irelevantnom.
Pjevačica Snežana Đurišić kratko je poručila da prijava nije podnesena protiv nje osobno i odbila daljnje komentare, uz tvrdnju da je došla na poziv, pjevala svoje pjesme i bila dobro primljena.

Grad pere ruke

Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević izjavio je da Grad nije sudjelovao u organizaciji događaja te da se radilo o privatnom zakupu prostora Zagrebačkog velesajma.

No upravo tu nastaje ključno pitanje:
može li se Grad u potpunosti izuzeti od odgovornosti kada se politički osjetni sadržaji odvijaju u prostoru koji je gradsko vlasništvo? Mislimo da, NE

Novac, politika i dvostruki standardi

„Srpska večer“ jedno je od najvažnijih godišnjih okupljanja srpske zajednice u Hrvatskoj. SNV se djelomično financira iz državnog proračuna, a prema podacima Ministarstva financija, prošle je godine toj organizaciji uplaćeno više od 24 milijuna eura – znatno više nego godinu ranije.

U tom kontekstu, tvrdnje da se radi o „privatnom događaju bez javne odgovornosti“ zvuče najblaže rečeno – neuvjerljivo.

Reakcije iz regije

Na događaj su reagirali i predstavnici s Kosova. Kosovski veleposlanik u Hrvatskoj Martin Berishaj izjavio je da sporni nastupi ne mogu narušiti dobre odnose Hrvatske i Kosova, dok su pojedini kosovski mediji upozorili da takve pjesme nisu nimalo bezazlene.

Napad na medije umjesto odgovora

Umjesto jasnog očitovanja o sadržaju pjesama, iz krugova bliskih SNV-u uslijedio je napad na hrvatske mainstream medije, koje se optužuje za „ekstremizam“, „konfabulacije“ i „metastaziranje Bujice“.

Takva strategija – diskreditirati glasnike umjesto suočiti se s porukom – dodatno produbljuje sumnju da se ovdje ne radi o nesporazumu, nego o svjesnoj provokaciji.

Nije pitanje pjesme, nego poruke

Ovdje nije riječ o jednoj večeri, jednom koncertu ili jednom refrenu.
Riječ je o poruci koja se šalje – i o poruci koju dio javnosti više ne želi prihvaćati u tišini.

Nova snimka jasno pokazuje da problem ne postoji samo u percepciji „osjetljivih pojedinaca“, nego u objektivnom sadržaju koji se izvodi i slavi u javnom prostoru Zagreba.

Pitanje više nije tko se osjetio uvrijeđenim,
nego tko je odlučio da je ovakva poruka prihvatljiva – i zašto.