Dok Europa prvi put gleda istinu o Škabrnji, hrvatska kultura je marginalizira: ‘Sramotno je kako tretiraju Domovinski rat

FILM I NOVA KNJIGA O ŠKABRNJI: ‘U EU PARLAMENTU PRVI PUT ČULI ISTINU O NAŠOJ ŽRTVI, A KOD KUĆE NAS I DALJE IGNORIRAJU’

U Europskom parlamentu u Bruxellesu nedavno je prikazan dokumentarni film Nade Prkačin posvećen stradanju civila i branitelja u Škabrnji 18. studenoga 1991. godine. Riječ je o prvom organiziranom prikazu filmova o Domovinskom ratu u institucijama Europske unije. Na projekciji je sudjelovalo izaslanstvo iz Škabrnje predvođeno ratnim zapovjednikom Markom Miljanićem te načelnikom općine Ivanom Škarom.

„Tek sada su shvatili razmjere našeg stradanja“

Prema riječima ratnog zapovjednika Miljanića, reakcije europarlamentaraca bile su snažne:

– Prvi put smo imali priliku predočiti našu borbu i naše žrtve međunarodnoj javnosti, i to u instituciji u kojoj se donose europske politike. Mnogi su se čudili kako je ikako moguće da je jedno malo selo, uz tolike žrtve, uspjelo izdržati takvu agresiju – rekao je Miljanić.

Ističe kako su filmovi i knjige o Domovinskom ratu u Hrvatskoj brojni, ali publika je najčešće domaća.

– Mi to prikazujemo sami sebi. A priznanja se dijele onima koji tvrde da je ovdje bio građanski rat, da su žrtva i agresor isto. To je gorak osjećaj – dodao je.

Nova Pavkovićeva knjiga: neobjavljene fotografije i originalni ratni dnevnik

Uz filmsku projekciju, javnosti je predstavljena i nova knjiga publicista Mladena Pavkovića o Škabrnji, u kojoj se nalaze:

• dijelovi izvornog ratnog dnevnika Marka Miljanića,

• fotografije poginulih branitelja i civila — neke prvi put objavljene,

• kronologija napada i svjedočanstva preživjelih.

Pavković je u istom razdoblju objavio i knjigu o bl. Alojziju Stepincu, a objavljivanje izdanja o Škabrnji jednim je dijelom podržao Janaf.

Pavković otvoreno govori o dugogodišnjem problemu u Hrvatskoj:

– Sve što je vezano uz Domovinski rat kod nas se podcjenjuje i marginalizira, od Ministarstva kulture pa nadalje. Autori filmova i knjiga o agresiji nemaju ni minimalne uvjete, a kamoli sustavnu potporu. Velika većina europarlamentaraca ni ne zna gdje je Škabrnja, a mi nemamo mogućnost ni prevesti naša djela. Ovisimo o vlastitom snalaženju. Tužno, ali istinito – rekao je.

Škabrnja – simbol stradanja koji u Europi tek treba biti ispričan

Škabrnja je jedno od najtragičnijih mjesta Domovinskog rata:
86 ubijenih civila i branitelja, masakriranih u napadu JNA i paravojnih formacija. Zločin je bio predmet niza presuda međunarodnih i hrvatskih sudova, ali u europskom javnom prostoru uglavnom je nepoznat.

Prikazivanje filma Nade Prkačin u Bruxellesu stoga predstavlja presedan — prvi institucionalni pokušaj međunarodne vidljivosti hrvatske ratne istine.

Zašto se hrvatski filmovi o ratu ne financiraju i ne prevode?

Kroz razgovore s autorima, braniteljskim udrugama i javnim podatcima o financiranju kulturnih projekata vidljivo je nekoliko dugogodišnjih problema:

1. Ministarstvo kulture i medija vrlo rijetko financira dokumentarce i knjige o Domovinskom ratu, osim u minimalnim iznosima i bez sustavne strategije međunarodne promocije.

2. Projekti ideološki suzdržani ili revizionistički nastrojeni prema karakteru Domovinskog rata redovito dobivaju europske i regionalne nagrade, dok autori koji jasno tematiziraju velikosrpsku agresiju ostaju izvan natječaja.

3. Prevođenje filmova i knjiga (engleski, francuski, njemački) nije pokriveno nijednim stabilnim fondom.

4. Filmski radovi o Domovinskom ratu rijetko ulaze u državne poticaje, dok se istovremeno financiraju projekti koji nemaju nikakve veze s nacionalnom memorijom – što često izaziva negodovanje braniteljskih udruga.

Što slijedi nakon Bruxellesa?

Ovaj događaj otvorio je prostor da se film o Škabrnji u narednim mjesecima prikaže i u:

• Strasbourgu (u Europskom parlamentu tijekom plenarnih sjednica),

• Hrvatskim kulturnim centrima u Njemačkoj, Austriji i Belgiji,

• veteranskim i dijasporskim zajednicama,

• te u školama koje u EU rade s temama 20. stoljeća i ljudskih prava.

Škabrnja je, kako tvrdi Miljanić, „uvijek bila simbol žrtve koja govori više od politike“.
Film i knjiga sada su prvi put dobili priliku govoriti i izvan Hrvatske.