DOMOVINSKI RAT – Ćelije prvi slučaj etničkog čišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata

Ćelije su naselje u općini Trpinja, u Vukovarsko-srijemskoj županiji.

Ćelije je hrvatsko selo u istočnoj Slavoniji u kojem je prije agresije živjelo 180 stanovnika  većinom  naseljeno ljudima iz Hrvatskog Zagorja. Bilo je većinsko hrvatsko selo i prvo selo u Hrvatskoj koje je bilo spaljeno i sravnjeno sa zemljom, a stanovništvo ubijeno i protjerano. Jedina krivica stanovnika Ćelija bila je ta što su bili Hrvati i što su se našli na strateškom pravcu JNA na relaciji Osijek-Vukovar. Bio je ovo prvi slučaj etničkog čišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata i taj je barbarski čin zgrozio svjetsku javnost.

Za selo Ćelije se čulo najviše u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku. Ćelije je bilo okruženo srpskim selima. Već u svibnju 1991. nakon događaja u Borovu Selu, Hrvati Ćelija dolaze pod blokadu i pritiske. Ćelije su povremeno napadane od svibnja. JNA je 4. srpnja 1991. zajedno s pobunjenim Srbima iz susjednih sela Bobote i Silaša, napala Ćelije, a uvodnica je bila napad na hrvatske snage koje su dostavljale hranu i sanitetski materijal u Ćelije. Najjači udar na selo koje se nije imalo čime braniti uslijedio je u nedjelju 7. srpnja 1991. godine upravo na dan koji se do tada u Srbiji slavio kao „dan antifašističkog ustanka”. Dva dana prije pada, Ćelije su ostale potpuno odsječene od slobodnog dijela RH-a tek sa jednim nesigurnim izlazom prema Antunovcu koji je bio ugrožen od strane terorista iz Tenja. Na sastanku kriznog stožera u Ćelijama odlučeno je da se ipak tim putem evakuira dio stanovništva koji su najsposobniji za kretanje kao i dio branitelja, a ostali će biti evakuirani u nekakvom varljivom dogovoru sa JNA. Selo je do 9. srpnja ujutro napušteno, a i takvo sablasno prazno bilo je meta minobacačkih napada iz Bobote i Silaša.  Kada su agresorske snage ušle u Ćelije i okupirali cijelo selo do temelja su spalili, razrušili, opljačkali i uništili Ćelije, a prva na udaru srpskih osvajača bila je mjesna crkva Srca Isusova. Cilj neprijatelja paljenjem Ćelija bio je izbrisati to selo s lica zemlje.

Za vrijeme velikosrpske agresije na selo Ćelije ubijena su 35 stanovnika sela.

12. srpnja u spaljeno i opljačkano selo Ćelije dolaze novinari 'Osječkog tjednika' Dario Hećimović sa suradnicima i zahvaljujući njima doznalo se za počinjen ratni zločin u Ćelijama .

Nakon Ćelija započela je kampanja etničkog čišćenja istočne Slavonije, spaljena su i uništena brojna hrvatska sela i naselja od Vukovara do Prevlake s namjerom da se uništi i protjera hrvatsko stanovništvo.

Selo je za vrijeme okupacije postalo poprištem masovnih grobnica u koje su srpski pobunjenici i “arkanovci” polagali tijela zatočenika iz zatvora u Dalju i zarobljenih civila iz sela Klisa. 21. rujna pripadnici tzv. Teritorijalne obrane SAO Krajine, koju je predvodio srpski ratni zločinac Željko Ražnatović, bacili su u masovnu grobnicu u Ćelijama tijela 11 zatočenika iz zatvora u Dalju. Isti su počinitelji 11. studenog ubili pet zarobljenih civila iz Klise, koji su bili odvedeni u centar za obuku u Erdut na ispitivanje. Tijela su im bacili u masovnu grobnicu, također u Ćelijama.

Za napad, protjerivanje stanovnika i rušenje sela Ćelije najodgovorniji je Boro Ivanović zvani Konj, tadašnji pukovnik JNA koji je zapovijedao 12. mehaniziranom proleterskom brigadom te imao kontrolu nad pobunjenicima i pridošlim četnicima iz Srbije. Pukovnik Ivanović je 7. srpnja 1991. godine zapovjedio opći topnički i minobacački napad na selo Ćelije, te omogućio srpskim „teritorijalcima“ palež i pljačku imovine protjeranih stanovnika, te rušenje preostalih kuća, pri čemu je selo Ćelije sravnjeno sa zemljom.

Boro Ivanović također je odgovoran za zločine u Tordincima, Laslovu, Orlovnjaku, Ernestinovu, Antunovcu i Palači, a za nagradu zločinačka JNA je Boru Jovanovića unaprijedila u čin general-potpukovnik nakon počinjenih zločina nad civilnim stanovništvom.

2013. godine ŽDO u Osijeku podiglo je protiv njega optužnicu za niz teških zločina počinjenih u istočnoj Slavoniji od 7. srpnja do prosinca 1991. godine, u kojoj ga se tereti kako je bio svjestan da će njegovi podređeni počiniti zločine, ali unatoč tomu nije učinio ništa na sprječavanju tih djela.

Mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja 1997. godine, stanovnici Ćelija vratili su se na svoja ognjišta i započeli s obnovom sela.

Kristijan Fereža/PDN