DORH pokrenuo istragu protiv trojice osumnjičenih za ratni zločin na području Dvora
DORH je pokrenuo istragu protiv trojice osumnjičenih za ratne zločine počinjene 1991. na području Dvora, uključujući ubojstva civila i zarobljenog hrvatskog policajca te kršenje Ženevskih konvencija.
Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu donijelo je rješenje o provođenju istrage protiv trojice okrivljenika zbog osnovane sumnje da su počinili teške ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika tijekom Domovinskog rata, priopćeno je iz Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.
Istragom su obuhvaćeni državljanin Republike Hrvatske rođen 1956. godine, državljanin Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine rođen 1962. godine te državljanin Republike Hrvatske i Republike Srbije rođen 1969. godine. Tereti ih se za kaznena djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. te ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.
Prema navodima DORH-a, postoji osnovana sumnja da su okrivljenici, kao pripadnici diverzantskog voda tzv. Ratnog štaba Dvor, pri čemu je prvookrivljenik ujedno bio i zapovjednik te postrojbe, 26. srpnja 1991. godine na području Dvora i okolice, tijekom nemeđunarodnog oružanog sukoba između regularnih vojnih i policijskih snaga Republike Hrvatske te oružanih formacija tzv. SAO Krajine, počinili ratne zločine na štetu hrvatskih civila i jednog zarobljenog hrvatskog policajca.
Osnovano se sumnja da su pripadnici navedene postrojbe, zajedno s drugim oružanim formacijama tzv. SAO Krajine, prethodno sudjelovali u napadu na sela Zamlača i Struga, naselja s pretežitim hrvatskim stanovništvom. Tijekom tog napada civili su, prema navodima istrage, korišteni kao živi štit, pri čemu je više osoba ranjeno, a nekoliko ih je i smrtno stradalo.
Nakon napada, dio ranjenih civila i bolesnika, među kojima su bile i žrtve kasnijeg zločina, doveden je u Dom zdravlja u Dvoru. Tamo su, kako se sumnja, pripadnici postrojbe kojoj su okrivljenici pripadali nad njima provodili fizičko i psihičko zlostavljanje, kršeći temeljna pravila međunarodnog humanitarnog prava.
Istragom je utvrđena osnovana sumnja da su istoga dana, u večernjim satima, drugookrivljenik i trećeokrivljenik, protivno Ženevskim konvencijama o zaštiti ratnih zarobljenika i civila te Dopunskom protokolu uz te konvencije, trojicu civilnih osoba odvezli do mosta na potoku Žirovac. Na tom su mjestu hicima iz vatrenog oružja usmrtili dvojicu civila, dok je jedan uspio pobjeći.
Nakon toga, navodi DORH, dvojica okrivljenika su i ranjenog te prethodno fizički i psihički zlostavljanog pričuvnog policajca odvezli do obale u blizini mosta preko potoka Žirovac, izveli ga iz vozila te u njega ispalili više hitaca iz vatrenog oružja, čime je usmrćen.
Posebna odgovornost stavlja se na teret prvookrivljeniku, koji je u svojstvu zapovjednika postrojbe bio zapovjedno odgovorna osoba. Iako je, prema sumnjama tužiteljstva, bio svjestan ozbiljne opasnosti od počinjenja zločina od strane pripadnika svoje postrojbe, nije poduzeo nikakve mjere kako bi spriječio izvršenje kaznenih djela, čime je propustio ispuniti obveze koje proizlaze iz međunarodnog ratnog i humanitarnog prava.
Zbog težine kaznenih djela i propisanih kazni dugotrajnog zatvora, kao i radi neometanog vođenja kaznenog postupka, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu predložilo je sucu istrage Županijskog suda u Zagrebu određivanje istražnog zatvora protiv sve trojice okrivljenika. Prijedlog se temelji na članku 123. stavku 1. točki 4. Zakona o kaznenom postupku, s obzirom na osobito teške okolnosti kaznenog djela.
Pripadnici srpskih paravojnih postrojbi pokrenuli su operaciju “Žaoka”. Dana 26, srpnja 1991. godine oko 10 sati ujutro ušili su vozilima u grad Glinu i počeli s novim napadom na policijsku postaju. Prometnica između Gline i Petrinje bila je crta razdvajanja. S druge strane na Glinu je krenula JNA, otvoreno, tenkovima i minobacačima, te zrakoplovstvom. Najjače oružje koje su hrvatski branitelji tada imali bili su ručni bacači za protuoklopnu borbu. S druge strane, u isto vrijeme srpske TO postrojbe i milicije SAO krajine napale su selo Zamlače. a pošto selo nije bilo branjeno, zauzeli su ga. Nakon što su ga zauzeli, po kućama su pokupili civilno stanovništvo, njih 46-tero koje su postavili u živi štit ispred oklopnog kamiona na koje su postavili dva protuavionska mitraljeza.
Kako su se srpske postrojbe kretale iza živog štita civila, hrvatski branitelji nisu mogli pucati, odnosno, morali su se povlačiti, pri čemu je poginulo jedanaest branitelja.
Dolaskom u selo Struga, srpske postrojbe zarobljavaju tri hrvatska branitelja, policajca, skidaju ih do gola, muče i batinaju ih te na kraju streljaju.
U tom kontekstu podsjeća se i na izniman čin hrabrosti dvojice hrvatskih policajaca, Mile Blaževića Čađe i njegova kolege Željka Filipovića, koji su, suočeni s činjenicom da su srpski pobunjenici civile koristili kao živi štit, svjesno žrtvovali vlastite živote. Opasavši se eksplozivom, bacili su se na oklopni transporter koji se kretao iz pravca živog štita, čime su spasili brojne sumještane i hrvatske branitelje, ostavivši trajni pečat u povijesti Domovinskog rata. U toj eksploziji poginula su 5 srpska vojnika i 10-tek ih je ranjeno.
Jedan od poznatih zločinaca i vođe pobunjenih Srba na tom području, bio je poznati Dragan Vasiljković – kapetan Dragan.
