Dr. Miroslav Kinčl-Igla bio je ratni junak nad junacima!

O zdravstvenim djelatnicima tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata malo se govori i piše. Međutim, kad je ova tema u pitanju, u tome prednjači ratnik i domoljub,  prof. dr. sc. Andrija Hebrang, koji se relativno često javlja, predlaže i potiče, ali stječe se dojam kao da ga se ipak malo čuje.

A hrvatski liječnici, medicinske sestre, tehničari, vozači kola hitne pomoći i drugi, bili su sastavni dio obrambenog rata, jer da nije bilo njih tko zna koliko bi još bilo izgubljenih ljudskih života. A oni su, što je također važno, podjednako spašavali vojnike i civile!

Djeca u školama i te kako bi trebala učiti o ovim hrabrim i plemenitim ljudima, ali o njihovom doprinosu gotovo ne znaju – ništa.

Tijekom Domovinskog rata gotovo pola zdravstvenih radnika  bolnice u Slavonskom Brodu sudjelovali je i izvan svoga grada u zbrinjavanju hrvatskih i inih ranjenika.

Kako su tek prolazili oni koji su bili zaposleni u zdravstvenim ustanovama i na ostalim  crtama bojišta, od Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Županje, Pakraca, Lipika, Nove Gradiške, Kutine, Novske, Karlovca, Gospića, Šibenika…

Zdravstveni djelatnici su uglavnom skromni ljudi, pa kad ih upitate kako je bilo dok su im dovozili lakše i teške ranjenike obično bi rekli da su samo obavljali svoj posao!

A hrvatska ratna medicina treba se učiti i u pojedinim svjetskim zdravstvenim institucijama!

Svi se slažu da svjedočanstva, poglavito hrvatskih ratnih liječnika, i te kako je potrebno zabilježiti za buduće generacije i da njihov doprinos nikako ne smije ostati samo mrtvo slovo na papiru.

No, od velikog broja liječnika koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, u borbi protiv velikosrpskog agresora, ovog bi puta izdvojio jednog koji je ostavio izniman trag u ratnoj medicini, a za kojeg će vam mnogi branitelji reći – da je pravi!

Riječ je o dr. Miroslavu Kinčlu – Igli, uglednom kirurgu, koji ne voli mnogo pričati o ratu, koji već godinama uspješno vodi privatnu zdravstvenu kliniku u Zagrebu, a koji je već davno  zaslužio i – monografiju, pa čak i više od toga.

Kad ste ga zadnji puta vidjeli na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT)?, u čijim su emisijama mnogo važnije srpske i ine pjevačice koje, poput Lepe Brene, pričaju Hrvatima o svojim čarapama?!

Kinčla smo prvo susretali kao ratnog kirurga na pakračkom bojištu.

Bio je hrabar i neponovljiv!

Zajedno s njim, s koprivničkom Taktičkom grupom „Jastrebovi“, proveo sam jedan dio rata u Bosanskoj Posavini, gdje je spašavao ljude doslovce na prvoj crti obrane.

Sjećam se jednom prigodom, bila je nedjelja, kad je zajedno sa svoje dvije ili tri medicinske sestre, u Koritima (BiH), u gotovo pola sata zbrinuo više od 20 teško ranjenih zagrebačkih branitelja i osobnih ih transportirao u bolnicu u Slavonski Brod. Podvig nad podvizima!

Kinčl je bio jedan i od onih koji je i tamo aktivno surađivao i s ratnim zapovjednicima. Prije okupacije Bosanske Posavine, uvijek nam je govorio da će nas on, nekoliko, sa svojom  amfibijom, ako dođe „stani-pani“, prevesti ispod Save do Slavonskog Broda.

„Stani-pani“ dogodilo se 6. listopada 1992. Kinčlova amfibija stala je točno pored rijeke i ni makac dalje! No, sve je srećom dobro završilo, iako su četnici već bili u Bosanskom Brodu, ali Kinčl i moj ratni zapovjednik Željko Capić-Dugi, još su nažalost dan-dva ostali u okruženju.

Kasnije sam sa svojim ratnim suborcem Vladimirom Kostjukom objavio ratni plakat (jedan od dvadesetak!) na kojoj je Kinčl sa znakom Crvenog križa, ali i sa strojnicom na ramenu, što su nam neki zamjerili, jer kao – ne može doktor biti s oružjem!

Ovu fotografiju, gdje je ratni Junak dr. Miroslav Kinčl – Igla, (drugi s lijeva), snimio sam 2. rujna 1992., negdje u Bosanskoj Posavini, reklo bi se na uobičajenom ratnom zadatku!

Šteta, još jednom ističemo, da se o tim i takvim ljudima, u kojima je prepoznato domoljublje, humanost i  nesebičnost u najtežim trenucima,  (pre)malo zna!

Mladen Pavković