Drago Plagijator – Pilsel doslovno prepisao pola teksta Roberta Bajrušija i objavio ga kao svoj

Pilsel doslovno prepisao pola teksta novinara Jutarnjeg Lista Roberta Bajrušija i objavio ga kao svoj u beogradskoj Politici

“Ćirilica, to vražje pismo”, naziv je kolumne Drage Pilsela objavljene 29. prosinca u beogradskoj Politici. Pilsel se u kolumni bavi ćirilićnim pismom i širenjem mržnje, a središte teksta govori o plakatima koje je početkom mjeseca Srpsko narodno vijeće postavilo po Hrvatskoj, te reakcijama na njih. Plakati su sadržavali predizborne poruke troje glavnih kandidata za predsjendika Republike, ali ispisane ne ćirilici, piše Jutarni List

Od 5.362 slovna znaka koliko sadrži zadnja kolumna objavljena u Politici, čak je njih 2.707 do u zarez identično sadržaju kolumne kolege Roberta Bajrušija objavljene 9. prosinca u Jutarnjem listu. Povod Bajrušijeve kolumne objavljene pod nazivom “UMJESTO ISKAZA TOLERANCIJE, DOŠLO JE DO EKSPLOZIJE MRŽNJE Nažalost, SNV-ova kampanja s ćiriličnim predsjedničkim plakatima nije postigla cilj...” bila je upravo akcija Srpskog narodnog vijeća, ćirilica kao pismo koje izaziva negativne političke reakcije u Hrvatskoj i tenzije među “običnim” građanima. Među ostalim Bajruši je napisao, a Pilsel nakon 20 dana doslovno prepisao:

“… na plakatima Srpskog narodnog vijeća postavljenima u Hrvatskoj, a ispisanim „starim hrvatskim pismom” (kako to tumači Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti), pismom koje su Hrvati koristili od 11. do 18. stoljeća, a ponegdje i poslije, i to od Slavonije i Istre do Dubrovnika, kojim su napisana i neka od najvažnijih tadašnjih djela katoličke baštine, nepoznati počinitelji prebojili su ćirilična slova i napisali „Milorade, neka, neka, ustaški te logor čeka”, „Povampirene ustaše”, „Ubi Srbina”, i tako dalje i tako slično. Na jumbo-plakatima su napisana imena Kolinde Grabar Kitarović uz njezin slogan „Predsjednica. Jer Hrvatska zna”, Zorana Milanovića „Normalno, predsjednik s karakterom” te „Sad il’ nikad” Miroslava Škore (prvi krug predsjedničkih izbora u Hrvatskoj održava se sutra a troje spomenutih vode u anketama za ulazak u drugi krug).

Na reakcije nije trebalo dugo čekati. Nakon što su anonimni ustašofili plakate išarali navedenim i drugim šovinističkim prijetnjama, Škoro je zaprijetio da će se, kad pobijedi, obračunati sa SNV-om, a Kolinda GK je poručila u biti isto, ali u malo umivenijoj formi. Spomenute reakcije su podsjetile na već pomalo zaboravljenu inicijativu iz 2013. kada je, baš u ovo vrijeme, „Stožer za obranu hrvatskog Vukovara” uspio prikupiti više od 650.000 potpisa građana za raspisivanje referenduma za drugačije reguliranje prava nacionalnih manjina na dvojezičnost, ukratko za, manje-više, zabranu ćirilice u Hrvatskoj.

Ispada kako ćirilica, to „vražje pismo”, predstavlja najveći problem u mojoj zemlji, iako smo se mogli uvjeriti da je to – latinica. Jer, prema objavljenim rezultatima PISA testova, Hrvatska je u čitalačkoj pismenosti postigla ispodprosječne rezultate i zauzela 29. mjesto u ukupnom poretku od 77 zemalja. Ukratko, problem današnje Hrvatske nije ćirilica, nego nepoznavanje latinice, „vlastitog pisma”. Napokon, ćirilica nije u nastavnim planovima već gotovo 30 godina, tako da većina idiota koji šaraju po plakatima ne znaju što ondje piše. Teoretski bi moglo pisati i „Živio poglavnik Ante Pavelić”, a oni bi sve išarali i prijetili da će autore strpati u Jasenovac.

I tako, opet je došlo do eksplozije mržnje. Dok su neprijatelji ćirilice ispisivali prijetnje, većinska Hrvatska je šutjela: i predsjednica i premijer, kao i vladajuća koalicija, a najgore od svega, nisu se oglasile ni društvene institucije, Sveučilište, Crkva ili, na primjer, spomenuti HAZU (jer Akademija je prije nekoliko godina organizirala znanstveni skup o ćirilici kao dijelu hrvatske baštine). Političari, biskupi ili akademici mogu, dakako, raditi na pomirenju i, barem to, utjecati na smirivanje tenzija. Njihova recentna šutnja može značiti podršku ekstremistima.”

– Izbjegavam svađe među novinarima jer mislim da to nije dobro za profesiju, no ovo je kršenje svih pravila profesije. Kao što se ne smije ukrasti mobitel, tako se ne smije ukrasti tuđi tekst. Kao što se ne smiju bez odobrenja i naknade uzimati tuđe fotografije, tako se ne smiju ni tekstovi – rekao je Bajruši. Napomenuo je i kako Drago Pilsel na svom Autografu bez pitanja objavljuje njegove kolumne, ali na to nije reagirao “premda bi bilo pristojno da je nazvao i rekao da namjerava prenjeti kolumnu”.

– Ovo plagiranje je udar na Politiku. Redakciji je podvalio tekst koji nije njegov, osim početka i kraja – rekao je Bajruši.

Na pitanje što očekuje, odgovorio je ništa. – To nije smio napraviti i očekujem reakciju od Politike.

Vjerujem da je to što me Pilsel plagirao utuživo, ali ne namjeravam ići na sud – zaključio je Bajruši.

Dragu Pilsela pitali smo za sporni tekst. Odgovorio je kako je za kolumnu uzimao više citata i to s portala Novosti. – Imao sam nekoliko citata i napravio veći tekst, ali su ga u Politici skraćivali. Došlo je do kraćenja, ali nisam vidio što je objavljeno, tako da ne mogu reći što se dogodilo. Čim saznam što je posrijedi javiti ću se kolegi Bajrušiju i ispričati mu se – rekao je Pilsel. Nakon nekog vremena poslao je još poruku da će u Politici ispraviti previd, piše Jutarnji List