Dramatična priča hrvatskog ratnog pilota: ‘Preostalo mi je samo da se katapultiram’
Na današnji dan 1992. godine dogodio se jedan od najspektakularnijih preleta hrvatskih pilota iz JNA u Hrvatsku. Iako je riječ o najneizvjesnijem preletu, s podvigom pilota Danijela Borovića hrvatska javnost slabo je upoznata. S tim se slaže i sam Borović, hrvatski pilot i heroj koji je u najljućem ratu promijenio rutu i svojim avionom MiG-21 sletio na hrvatsko tlo.
“S tim da je javnost slabo upoznata, ja živim već 29 godina. Iako svoj čin ne smatram osobito ‘herojskim’, događaje trena staviti u kontekst vremena. Iz današnje perspektive, riječ je o maloj povjesnici koja možda i nije tako značajna za pamćenje. No, tada… “, kazao nam je Danijel Borović.
Ideja preleta koju je prvim preletom “načeo” Rudolf Perešin, nastavljena je Borovićevim poduhvatom i to uz puno teže uvjete. Naime, nakon Perešinovog preleta KOS je pomno pratio i analizirao hrvatske pilote koji su bili pod povećalom, a osim toga, Borović je za prelet morao uskladiti mnoštvo toga, uključujući i premještanje svoje obitelji na sigurno tlo.
Ovako je tekao najdramatičniji prelet Domovinskog rata
Prilika se ukazala 04. veljače 1992. godine kada se sa Željave uzlijetalo prema Bosanskom Petrovcu i Drvaru gdje su se održavale vježbe. Pilot Miroslav Peris bio je desna ruka i osoba od povjerenja koja se pobrinula da se Borovićeva supruga Snježana i njihov petogodišnji sin istovremeno uz prelet premjeste iz Bihaća u Hrvatsku. Međutim, sam početak akcije preleta započeo je loše. Zbog problema na Željavi, Borović sa letom kreće kasnije od planiranog, a u međuvremenu su se pokvarile i meteorološke prilike. Kada je konačno poletio, odvojio se od drugog para zrakoplova, te letio u visini planina brzinom malo manjom od brzine zvuka kako bi izbjegao radar. Cijelo vrijeme dramatičnog preleta, Borović održava vezu sa kontrolom leta, te tako odaje dojam da još uvijek leti u paru sa ostalim zrakoplovima:
“Upravo razmišljam o tim dramatičnim trenucima. Sjećanja su tako svježa kao da su se sve odigralo prije par dana, a ne prije 29 godina”, emotivno nam povjerava Danijel Borović.
No, prava neizvjesnost i drama nastupile su padanjem mraka, mijenjanjem vremenskih prilika, nepostojanja navigacije i nekomunikacije sa hrvatskom stranom. Uz sve to, Hrvatska je zbog ratnih prilika bila u gotovo kompletnom zamračenju, pa je instikt i iskustvo bilo jedino na što se hrabri pilot mogao osloniti. Nakon što nije uspio uočiti pulsku pistu osvijetljenu tek kamionskim farovima, Borović je ozbiljno počeo razmišljati o katapultiranju. U posljednjem trenutku, primjetio je blijeda svijetla za koja je pretpostavio da označavaju pistu, te se pri brzini od 300 km na sat uspješno prizemljio u Pulu.
“Danas više ne letim i moram priznati da mi to nedostaje. Moj sin je svojedobno pokazivao ambicije prema pilotiranju, no supruga nije bila za to”, kaže Borović i dodaje:
Borović o tome je li se sve isplatilo
“I danas bi sve ponovio. Hrvatska ne ide u onom smjeru kakvim smo zamišljali i to nije domovina kakvu sam ja osobno priželjkivao. Ali u datom trenutku od sebe smo dali što smo mogli i ponavljam, danas bih učinio isto.”
O preletima smo pričali i sa poznatim pilotom Ivanom Selakom koji je istu stvar sa pilotom Ivicom Ivandić učinio nakon Rudolfa Perešina i Danijela Borovića:
“O činu svoga kolege i Danijelu Boroviću i njemu kao čovjeku – mislim sve najbolje. Doduše, u trenutku njegovog preleta ja sam nakon avionske nesreće bio na liječenju, pa tada nisam bio upućen u detalje. U svakom slučaju, to što smo tada učinili, ne smatram nikakvim spektakularnim podvizima. Bila je to naša dužnost. Također, ne sviđa mi se kada se spominjemo u kontekstu “prebjega” jer mi nismo bježali. Oni su bježali sa svim onim što su otuđili Hrvatima, Slovencima, Makedoncima i svima ostalima iz čijih se džepova odvajalo za naoružanje. Mi, dakle, nismo bježali. Samo smo vratili naše”, kaže Selak.
“Perešin je u svemu ovome bio prvi i iako je bio stariji samo godinu, slobodno mogu reći da je on za mene Bog. Velika je šteta da 1993. nije postavljen za zapovjednika zrakoplovstva. Jer da jest, i danas bi dosta toga izgledalo drugačije”, zaključuje Selak.
Bračni par Borović svoja je sjećanja zapisao u knjizi “Prelet za Hrvatsku”. Danijel Borović prisjetio se svega što je prethodilo njegovom preletu, kao i svih otežavajućih okolnosti u kojima je let uspješno izvršen, dok je Snježana Borović iznijela svoja sjećanja na njezin i sinov put izvlačenja do Zagreba.
