ENERGETSKA DRAMA Noćna mora zvana Sjeverni tok: Je li Putin zauvijek odsjekao Europu od ruskih plinskih polja i osudio nas na zimu svih zima?

Stanje uzbune u Parizu i Berlinu daleko je od optimističnog raspoloženja otprije tri mjeseca, kada su najviši europski dužnosnici najavili koordinirano odmicanje od ruskog plina s ciljem da se ovisnost smanji za dvije trećine ove godine.

Već je do 16. lipnja bio jasno da od toga neće biti ništa jer je Unija uvezla više ruskog plina nego što je to planirala u proračunu za ovu godinu. I to usprkos tome što je Moskva prekinula opskrbu nekim zemljama, a drugima je osjetno smanjila.

Panika se nakratko dodatno rasplamsala u ponedjeljak, kada je talijanski Eni izvijestio da su isporuke Gazproma s 32 milijuna kubičnih metara plina dnevno pale na 21 milijun kubika. Situacija se smirila kad je postalo jasno da je do toga došlo zbog zatvaranja Sjevernog toka, a ne, kako su se neki bojali, dodatnog zatvaranja drugih cjevovoda koji prolaze kroz Ukrajinu ili grana plinovoda Turski tok, koje idu kroz Bugarsku.

Opet, Rusija je prethodnih godina kompenzirala smanjenu opskrbu tijekom održavanja Sjevernog toka usmjeravanjem više plina drugim rutama. Ove godine - barem dosad - to nije učinila.

U petak je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov spomenuo mogućnost 'povećanja' količina plina kroz Sjeverni tok počevši od 21. srpnja, ali samo ako Kanada dopusti povratak plinske turbine ključne za rad plinovoda, a koja je trenutno na popravku u Montrealu. Kanada je potvrdila da će to i napraviti.

Ako Moskva ponovno ne pokrene Sjeverni tok, mogućnosti Europe da dobije alternativnu opskrbu plinom su ograničene.

Ranije ove godine količine LNG-a koje brodovima dolaze u EU - uglavnom iz SAD-a - dosegnule su rekordne razine. Ali lipanjska eksplozija i kvar na ključnom teksaškom izvoznom postrojenju ugrozili su planove Bruxellesa da se oslanja na Amerikance, barem do kraja ove godine.

Arapske zemlje iz Perzijskog zaljeva ponudile su povećanje proizvodnje, ali uz političke ustupke, kao što je zahtjev Omana za bezvizni režim putovanja u EU.

Količine plina koje isporučuju regionalni susjedi kao što su Azerbajdžan i Norveška povećale su se, ali Oslo je upozorio da je blizu svojih limita.

Nizozemska je objavila da je već uspjela smanjiti potrošnju energije za trećinu, što bi potencijalno značilo da može preusmjeravati dodatni plin susjedima. No nizozemski ministar za klimu Rob Jetten upozorio je da će povećanje količina u potresima podložnom polju Groningen, najvećem u Europi, biti 'zadnja opcija' za punjenje skladišta pred zimu.

Prema analizi think-tanka Bruegel, zemlje EU-a morat će smanjiti potražnju za 15 posto u sljedećih 10 mjeseci ako Rusija prekine opskrbu plinom. U baltičkim državama, primjerice u Finskoj, potražnja će se morati smanjiti i do 54 posto.

I dok su zakonodavci EU-a pozdravili napredak u novoj obveznoj uredbi o opskrbi plinom koja bi zahtijevala da skladište bude popunjeno do 80 posto do studenoga, pregovarači se još uvijek žestoko svađaju oko toga tko plaća za plin - i tko dobiva prioritetni pristup u hitnim slučajevima. Trenutne razine pohrane iznose 61,6 posto.

Kada su skladišta EU-a puna, time se može pokriti otprilike petina godišnje potrošnje — ali objekti nisu dizajnirani za to da se isprazne do nule i neravnomjerno su raspoređeni po kontinentu, čineći jednak pristup plinu u krizi sve samo ne sigurnim.

Do sada je deset zemalja EU-a aktiviralo prvu fazu 'ranog upozorenja' za izvanredne situacije. Jedino je Njemačka, koja jako ovisi o ruskom plinu, pokrenula drugu fazu. Pokretanje treće faze omogućilo bi Berlinu da intervenira na tržištu i postane nacionalni koordinator opskrbe energijom, određujući koji će sektori biti prvi isključeni.

U takvom scenariju političari bi vjerojatno započeli s odsijecanjem nebitnih sektora kao što je automobilska industrija, nakon čega bi na red došli drugi sektori, zatim socijalne usluge i konačno grijanje stambenih objekata.