Epidemiolozi otkrivaju kako im zaraženi skrivaju kontakte: ‘Pliz, nemoj reć da smo i mi bili‘

Svima nam je dosta pandemije koronavirusa, životnih pravila po “novom normalnom”, no očito ih se baš i ne pridržavamo jer iz dana u dan imamo sve veći broj zaraženih. Pa smo sada “probili” i brojku od dvije tisuće zaraženih u jednom danu, piše Slobodna Dalmacija.

Naime, kako kaže i upozorava ministar zdravstva Vili Beroš – virus nam se širi lepezasto!

Jedan kontakt dovede do izuzetno velikog broja oboljelih, što naše zdravstvo neće moći podnijeti. I u tom pokušaju sprječavanja širenja zaraze u galopirajućem ritmu, epidemiolozi daju sve od sebe da dođu do izvora zaraze, otkriju žarišta, istraže i “detektiraju” sve kontakte osoba pozitivnih na koronu. Mukotrpan je to i iscrpljujući posao, epidemiologa je malo, a zaraženih svakim danom sve više. Jer, ne bore se epidemiolozi samo s virusom, vode oni još jednu suludu i nepotrebnu bitku!

Hrvati ne bi bili Hrvati, snalažljiv narod uvijek spreman na zaobilaženje pravila, da i u ovoj bolesti, koja je stopirala cijeli svijet, ne uvedu neka svoja pravila. Jedno od njih je – skrivanje kontakata!

Muljanje i kalkuliranje

A upravo to rade naši građani, epidemiolozima lažu o svojim kontaktima. Pa na pitanja epidemiologa s kim su sve bili u kontaktu 48 sati prije nego što su osjetili simptome infekcije COVID-a 19, budući da su upravo u tom razdoblju, iako još nemaju znakove bolesti, najopasniji za širenje virusa na svoje kontakte – oboljela, odnosno pozitivna osoba počne muljati, kalkulirati, zamuckivati… Već su im, manje-više, svi prijatelji, kolege, rodbina čuli da su pozitivni te su ih zvali i molili da ih se – ne prijavi kao kontakt!

Posljedice tih, po njihovu mišljenju sitnih i bezazlenih laži (pa tko će sada 14 dana u samoizolaciju, a nema simptoma bolesti), nažalost je svakodnevni eksplozivni rast novootkrivenih, sve veći broj hospitaliziranih, ali i drastičan porast broja onih kojima je potreban respirator, kao i onih koji više nisu s nama…

Evo primjera kako to izgleda u praksi.

Primjer prvi: tri bračna para organizirala su jedno subotnje poslijepodne druženje na selu, uz roštilj. Svi su svjesni opasnosti boravka u zatvorenom prostoru pa su cijelo vrijeme bili vani, na propisanoj udaljenosti jedan od drugog. Barem tako tvrdi pozitivna osoba, osoba A, koju je u utorak ujutro anketirao epidemiolog. Riječ je o osobi koja je četiri dana prije druženja bila na službenom putu izvan Hrvatske, gdje se najvjerojatnije zarazila. Na upit epidemiologa tko je sve bio na tom druženju, oboljela osoba navodi sebe, svojeg supruga, osobu B, prijateljicu, osobu C, i njezina supruga, osobu D, te još jednu prijateljicu, osobu E, koja je bila bez partnera.

Druženja

Epidemiolog određuje mjere izolacije, za oboljelu osobu 10 dana i samoizolaciju od 14 dana za sve ostale. Međutim, osoba E, koja je bila sama, uporno tvrdi kako nema potrebe da ona ide u samoizolaciju jer je druženje bilo na otvorenom i cijelo je vrijeme bila udaljena više od dva metra od oboljele prijateljice, pa ne vidi razloga zašto bi bila izolirana. Po epidemiološkim kriterijima zbilja i nema osnove za njezino zatvaranje, međutim, s obzirom na to da ta osoba radi u jednoj privatnoj poliklinici i dolazi u kontakt s jako puno ljudi, epidemiolog joj predlaže da ostane kod kuće šest-sedam dana i da se nakon toga testira. To je osoba E prihvatila, svjesna kako ipak postoji rizik da je “pokupila” virus.

Prošlo je pet dana od druženja i isti epidemiolog dobiva poziv iz škole da je jedan učenik jučer bio u razredu “prehlađen”, no oni danas saznaju da su i majka i otac tog djeteta – pozitivni!

Pitaju što trebaju učiniti. S obzirom na to da se radi o trećem razredu osnovne škole, gdje djeca ne nose maske, epidemiolog odmah savjetuje da djeca ne dolaze u školu dok se dijete ne testira, pa “prehlađeno” dijete odmah, istog dana upućuje na testiranje. Epidemiolog je navečer dobio rezultat da je dijete pozitivno i javlja ravnateljici škole da djeca moraju u samoizolaciju 14 dana.