‘EXCUSE ME, OFFICER...‘ Priručnik za hrvatske policajce koji ne znaju engleski: Kako strancima preporučiti gablec i rakiju

Mladi hipsteri u dvadesetim godinama, ona u crvenoj majici s kosom u repu, a on u hlačama koje je potfrknuo i sa šeširom s obodom na glavi, turisti su u Zagrebu. Doduše, pokradeni su, pa on policajcima pokazuje svoje prazne džepove. Policajci su mladi, vedri i spremni pomoći, osim kada ugledaju da netko grafitima pokušava "uljepšati" Manduševac.

Antun Gustav Matoš , spomenik na Strossmayerovu šetalištu čiji je autor  Ivan Kožarić , šeretski se osmjehuje pod velikim brkom. Na Dolcu, pod crvenim kišobranima, jedna prodavačica nudi komade lubenice, druga drži mrkvu i krumpir uz vagu... Mladi se turisti, dalje, raspituju za muzeje, znamenitosti, koliko je sati. Posjećuju, dok ne budu pokradeni, i Muzej torture. Raspituju se što jesti, preporučuju im štrukle. On se predstavlja poput  Jamesa Bonda , prvo prezimenom pa imenom.

Dijalog je, potom, sljedeći: policajac preporuča vino portugizac, turist kaže kako mu je prerano za to. Policajac kaže i da je dobar pojesti gablec, između doručka i ručka, i da se uz gablec preporučuje rakija - "bit ćete ugodno iznenađeni".

Protagonisti su to novog priručnika za policajce koji najbolje ne vladaju engleskim jezikom, "Excuse me, officer, how do I get to St Mark‘s square?", koji je izdala Turistička zajednica Grada Zagreba. Autorica priručnika je Dora Fila Butković, koautor Patrick Burton, stručni suradnik Ante Marić, dizajn je radio Superstudio, ilustracije Vedran Klemens, a tipografska pisma su također bitna: Halte, Mote (Hrvoje Živčić) te Manu (Peter Bilak).

Ira Payer (Superstudio) tumači kako je ovo "jedan od najsimpatičnijih projekata koje su radili" i treba joj vjerovati. Kako nam je rekla: "Inicijativa je došla od Martine Bienenfeld iz TZGZ i mislim da je pooprilična inovacija - nisam čula da nešto slično i na ovaj način obrađeno postoji drugdje".

Ira Payer tumači kako je "bio veliki izazov oblikovati priručnik i pronaći pravi balans između ozbiljnog udžbeničkog tretmana sadržaja i razigranog duhovitog pristupa koji učenje čini užitkom. Duhovite ilustracije su im to uvelike olakšale, tako da su dobili izvrstan feedback od korisnika koji su se lako identificirali sa situacijama i s načinom kako su oni sami vizualno prikazani. Dodaje i da je inicijativa za projekt došla od Martine Bienenfeld, direktorice Turističke zajednice grada Zagreba. Koliko je njoj poznato takvi priručnici su prilična novost i nada se da se će ovaj pionirski projekt proširiti i na druge hrvatske gradove.

Vedran Klemens ilustrator je kojeg ne treba posebno predstavljati, u široj je javnosti zasigurno najpoznatiji po vedroj kampanji za Pipi.

Dora Fila Butković autorica je tečaja engleskog jezika za policijske službenike koji ih priprema za komunikaciju s turistima, a na temelju kojeg je nastao ovaj priručnik. Profesorica je engleskog i njemačkog jezika, s petnaestogodišnjim iskustvom u podučavanju jezika struke. Događa se, naime, da neki policajac ne zna engleski, pa je ova jednostavna knjižica uputa za upotrebu.

Uči se sljedeće: I am a police officer, missing persons, complaints about noise domestic violence, drunk people in public, begging in the streets, murders or serious crime, misdemeanours or minor crimes securing the scene, the police are coming. Kada treba koristiti present simple, kada present continuous, kada drugu glagolsku formu.

Objašnjavaju i sljedeće: Croatian police officers do not use electrical weapons such as a to disable violent people, odnosno hrvatski policajci ne koriste elektrošoker.

Kako bi se približili publici, dočaravaju i tipičan dan policajke: buđenje uz kavu, vožnju u automobilu, odlazak na posao, na teren i u ured, dolazak kući nakon napornog radnog dana i kada koju napuni kako bi se upustila. Na drugoj ilustraciji sve je monokromno, osim crvenog ruža policajke koja prolazi pokraj majke i djeteta. Crvena je i djetetova kapa.

Ime je policajke, izmišljeno naravno, Vlatka Marić. Objašnjava svoj tipičan dan, ali i čime se sve bavi, zločinima, raspravama, prigovorima. Posjećuje i škole, govori o zloporabi droga.

Policajcima se, dalje, objašnjava: "Za opis uniforme na engleskom koristimo glagol wear (I wear a jacket and gloves). Za opis opreme koju policijski službenici nose koristimo glagol carry". Nacrtano je i nekoliko verzija cipela za policajce. Policajcima se, potom, daju zadaci da se preko ilustracije odredi što pripada uniformi, a što opremi policijskog službenika te rasporedi engleske nazive u tablicu. Upozoravaju i sljedeće: "Kada koristimo nazive zagrebačkih znamenitosti, prirodnih i gradskih obilježja, trebamo paziti koristimo li određeni član ili se nazivi koriste bez člana".

U priručniku policajci uče odgovore: da je skulpturu  Marije Jurić Zagorke  u Tkalčićevoj oblikovao  Stjepan Gračan , što su paprenjaci, a što šestinski kišobrani i koja je legenda dovela do njihove popularnosti. Policajci, dalje, uče turiste da u ribarnici trebaju gledati da piše "Jutros plivala".

Objašnjavaju i što je kava za Hrvate: "Temelj druženja u Hrvatskoj, dogovaraju se poslovi, stvaraju veze, trača se... Ne mislite valjda da samo piju kavu" protupitanje je koje upućuju. Preporučuju i gospodine, vrhnje te špek.