"Fotka dana" ili tragedija društva? Navijački huliganizam u Splitu kao ogledalo naše nemoći

Tijekom jučerašnjeg dana društvenim mrežama proširila se fotografija žene koja, s vrećicom iz trgovine, prolazi kroz navijački kaos na splitskim Pujankama. Na prvu, mnogima je slika djelovala simpatično — žena u svojoj rutini, usred neredâ, ne da se smesti. U opisu fotografije stajalo je:

"FOTKA DANA! Ništa joj neće dan pokvarit: Usred navijačkog kaosa žena u Splitu žuri kući s vrećicom spize ❤️ Jedna žena, vjerojatno majka, a sigurno kraljica s Pujanki, ne boji se ni specijalaca, ni navijača, ni policije. Ručak mora biti spreman i na stolu u 12!"

Na taj sam post komentirao:
"Može biti 'fotka dana', ali je isto tako i tragedija društva, jer se normalni ljudi više ne mogu slobodno i sigurno kretati po svom kvartu zbog huligana. Zamislimo se nad viđenim."
Iza te izjave i dalje čvrsto stojim.

Jedna osoba mi je na to replicirala riječima:
"Jednostavno zaobiđete tamo gdje se navijači šamaraju. Pa nije utakmica svaki dan, i nisu se baš svi tukli — više su se naguravali i šamarali."

Odgovorio sam:
"Kao prvo, to nisu navijači, to su huligani. Kao drugo, zašto bi građani morali mijenjati svoje navike u vlastitom kvartu jer se tamo neki huligani odluče tući? Oni koje vi nazivate 'navijačima' su u tom prostoru samo gosti."

Jer problem je mnogo dublji od “običnog navijačkog folklora”.

Dogovoreni sukob pripadnika Torcide i Bad Blue Boysa nije samo još jedan incident. On je još jedan podsjetnik na to da hrvatsko društvo više od 40 godina nije uspjelo riješiti problem navijačkog nasilja. Štoviše, ova situacija jasno ukazuje na poraz — ne samo društva, već i policije i pravosuđa.

Ne treba posebno objašnjavati:
Je li moguće da policija nije imala informacije o planiranom sukobu? Ako jest, zašto nije preventivno djelovala? Ako nije — što onda rade službe koje bi trebale štititi sigurnost građana?

Je li moguće da nekoliko stotina huligana može nesmetano dogovoriti tučnjavu bez straha od pravnih posljedica? Ako ne strahuju od kazni, očito je da su one – simbolične, neučinkovite i ponižavajuće za institucije koje ih izriču.

Ali nemojmo se zavaravati – ovo nije samo društveni, već i politički problem.
Navijačke skupine, posebice kada nose nacionalne ili regionalne konotacije, sve više postaju poluga političkog utjecaja. Sukob sjevera i juga, Dinama i Hajduka, nažalost je puno više od sportskog rivalstva – to je postalo sredstvo podjele naroda i stvaranja neprijateljstva među građanima iste države.

Ovakve scene, poput one sa splitskih Pujanki, postaju dio svakodnevice. I što je najgore – ljudi se navikavaju.
Više nas ne šokira kada vidimo krvave obračune na stadionima, ulicama ili autocestama. Tek ćemo se trgnuti kad počnemo gledati majke kako nariču nad lijesovima svoje djece poginule u "navijačkim" sukobima. Do tada – pognute glave.

Jer što smo mi kao društvo napravili da to spriječimo?

Realno – nismo stali ni na rep ovom problemu. Huligani nas ponižavaju pred Europom, u domaćim gradovima stvaraju ratna stanja, a mi se tješimo da su to "ekscese" i "dio folklora".

Nema tu više mjesta za romantiziranje.
Mržnja koja izbija s tribina i prelijeva se na ulice – razara tkivo ove nacije. Huligani koji cijepaju zemlju na sjever i jug čine neprijateljski čin prema Hrvatskoj, bez obzira koliko se pozivali na domoljublje. Naša budućnost ne može i ne smije biti talac njihova primitivizma.

Fotografija žene koja nosi spizu kroz ratnu zonu nije simbol snage, već simbol poraza.
Poraza sustava. Poraza nas kao zajednice.
Ako to ne prepoznamo – bojimo se da će iduća "fotka dana" biti crna kronika.

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**