FOTO-VIDEO: „Put u Banijska ratna praskozorja“-PLETERNIČKI OGRANAK UDVDR-a- Sadržajno ispunjen izlet na području Sisačko-moslavačke i Karlovačke županije
Domovinski rat je počeo i završava u Glini, reče naš prijatelj Orkan...
„Put u Banijska praskozorja“
U petak 25.10. oko 06.00 zaputili smo se iz naše mirne , pitome i lijepo uređene Pleternice u nama nepoznat prostor. Skupina mala ali odabrana, nas 35, svih profila od profesora,zanatlija, vojnika,policajaca,poljoprivrednika,invalida Dom. rata, naš ravnatelj Osnovne škole , zapovjednik interventne policije, pa čak i jedan 15-o godišnjak. U cik zore, gdje rijeka Sava maglom sprječava bilo kakav pogled prešli smo most i došli u Pounje.
Prostor između Save i Une, desno se rijeka Sava razlijeva po svojim rukavcima i Lonjskom polju, a lijevo nas ponosna Una razdvaja od Bosne i Hercegovine. Naša prva radna točka je selo BAĆIN u općini Hrvatska Dubica. Mjesto zločina samo sat i nešto vremena vožnje o Pleternice.
Preko našega člana Denisa Cerovca stupili smo u kontakt sa umirovljenim pukovnikom Ivicom Pandžom čiji je opus u istraživanju ratnih zločina i poznavanju prilika u Banovini nemjerljiv . Dočekani smo u selu Baćin od strane donačelnice općine Hrvatska Dubica gđe. Željke Vuković i našeg prijatelja Ivice Pandže- Orkana.
U miru i tišini smo položili vijenac na spomen obilježje žrtvama masovnih ubojstava u tom malom selu. Dakle, 21.10.1991.godine srpska vojska je na svirep način smaknula 56 civila, a neka tijela su bačena u rijeku Unu. Konačan broj je čak 74 osobe. Na mjestu egzekucije poklonili smo se ispred spomenika Hrvatske golubice koji se još nalazi na Ovčari i Škabrnji.
Puni dojmova nastavljamo dalje. Naša druga radna točka je Hrvatska Kostajnica. Stari Hrvatski grad prepoznat po Kuli iz turskog doba ,danima kestena početkom listopada, grad koji se 1991.godine(po zapisima generala Janka Bobetka ) našao na vrhu oštrice neprijateljskog napada. Za Kostajnicu nas veže suradnja u smislu pomoći koju smo prikupljali kao Pleternički branitelji Hrvatskoj Kostajnici 2018.god.
Dočekani smo kod spomen obilježja poginulim braniteljima i civilima od strane dogradonačelnika grada H.Kostajnice. Hrvatska Kostajnica je imala oko 300 zarobljenih i oko 150 poginuli branitelja.
Iz centra grada odnosno sa spomen obilježja osim na Kulu i rijeku Unu pogled puca na brdo gdje je vidljiv spomenik Gordanu Ledereru. U autobusu do spomenika pukovnik Ivica Pandža-Orkan priča priču o sudbini desetaka branitelja koji su se izvlačili sa civilima pod najezdom krvoloka. Priča priču o plemenitim ruskim novinarima koji su objavljujući istinu mučki ubijeni uvedeni u obavještajno- medijsku spletku da su novinare pobili hrvatski branitelji. Priča Orkan, a mi u šoku na granici stresa. Osobno nisam mogao definirati dali sam u šoku od si tih silnih podataka i ratnih strahota ili energije i emocije koju nam je prenosio ORKAN. Stigli smo na brdo Čukur ,treća radna točka.
Na Čukur brdu iznad Kostajnice snajperskim metkom koji je ispalio četnik Milan Zorić ubijen je HRT-ov snimatelj Gordan Lederer.
Kasnije se sa njegove snimke montirao braniteljima drag i nezaboravljeni spot „Banijska praskozorja“ uz glazbenu pratnju pjesme „Brother in Arms“ Dire Straitsa. Spomenik je nazvan“Slomljeni pejsaž“,rad kipara Petra Barišića“.
Odlazimo kratko u selo Kostić koje također ima spomenik Hrvatska golubica jer je mjesto zločina i specifično je u RH što je jednostavno zbrisano sa lica zemlje. Da,svi pobijeni a selo poravnato bagerima.
Naša treća radna točka je legendarno i herojsko Komarevo. Danas vrlo rijetko spominjano, ali za nas vojnike i branitelje selo koje nije uzmaknulo niti centimetra. Padom Komareva grad Sisak bi bio ugrožen. U Komarevu su nas dočekali Vlado Brodarac ,predsjednik udruge dragovoljaca „Mato Barić“, Antun Pereković, udruga dragovoljaca grada Siska i predsjednik mjesnog odbora Ivica Cvetnić. Selo Komarevo ima 52 poginula i više stotina ranjenih. U razgovoru sa prijateljima poslijeratne rane su poražavajuće ima dosta suicida i bolesti branitelja.
Već pomalo umorni , Orkan nam podiže tempo i odlučujemo se navratiti do Siska točnije do vojarne „Barutana“. Vojni objekt koji je prvi u Republici Hrvatskoj došao u ruke Hrvatske vojske. Vojarna je sad muzej Domovinskog rata. Primljeni smo od strane Ivice Valenta koji nas je upoznao sa razvojem muzeja. Mladi znanstvenik koji se želi posvetiti Dom.ratu, pohvalno .
Putujemo prema Petrinji koja je kao gradić imao u Domovinskom ratu 598 poginuli i 89 nestalih Petrinjaca. Tijekom putovanja nam Orkan prezentira stradavanja u Petrinji od uništavanja vjerskih objekata, ubijanja civila i ostalih zvjerstava. Položili smo vijenac i zapalili svijeće ispred spomen obilježja(slika).
Naša radna točka 4 je Glina. Nekoliko članova Udruge je sudjelovalo u obrani Gline tako da su se uključivali u raspravu. Spaljena su 33 hrvatska sela, a poginulo je 396 Glinjana . Zapalili smo svijeće i odali počast žrtvama. Uputili smo se u prostor Gornjeg Viduševca gdje je 08.08.1995 u 19.00 potpisana predaja između 21 Kordunskog korpusa Krajine i Hrvatske vojske.
Domovinski rat je počeo i završava u Glini, reče naš prijatelj Orkan.
Nakon prigodne zahvale i poziva u Pleternicu rastajemo se sa sada našim prijateljem Orkanom, čovjekom koji ima izuzetnu energiju i istinski je domoljub.
Napuštajući BANOVINU uspješno smo proveli primarni cilj našeg izleta. Puni podataka i pozitivnih dojmova o ljudima koje smo sreli, emotivno razbijeni idemo prema herojskom gradu Slunju kao drugi cilj našeg putovanja.
U večernjim satima stižemo u grad Slunj, gdje smo položili vijenac i poklonili se žrtvama Slunja i slunjskog kraja. Dočekani smo od strane dogradonačelnika Ivana Požege, Tome Magdića predsjednika branitelja Slunja i Marija Kalana našeg člana, koji nam je organizirao susret.
Posjeta herojskom gradu SLUNJU
Odmah nakon polaganja vijenca i iskazivanja počasti uputili smo se na Svetu misu u župnu crkvu Presvetog Trojstva. U organizaciji grada Slunja i Marija Kalana organizirana je prezentacija knjige generala Miljenka Crnjca „Trebalo je imati petlju“. Na istoj smo bili nazočni kao počasni gosti i zahvala koju su nam uputili govornici je zaista dirljiva. Autora knjige, našeg generala Crnjca Slunjani neizmjerno cijene, a mi smo bili njegovi Slavonci.
Predsjednik Udruge branitelja Slunja i slunjskog kraja upoznao nas je za teškom povijesti Slunjskog naroda tijekom 1991.god.pad grada Slunja 16.11.1991.,uništeno je 1200 objekata, egzodus oko 11000 žitelja prema Bosni , zločin prema 52 civila u Saborskom za koje nitko nije odgovarao . U slunjskom kraju je ubijeno 297 osoba.
Posebno nas je dojmio župnik Mile Pecić koji je prije okupacije zakopavao kipove, župne knjige i ostale vrijednosti, zarobljen i žrtva torture ,izvlačio djecu iz okupiranog područja, radi se od pet autobusa djece itd.
Nakon prigodnog programa uputili smo se na vojni poligon Eugen Kvaternik Slunj na spavanje i s tim završava prvi dan našeg putovanja.
U subotu smo obišli Rastoke i grad SLUNJ, gdje nas je predsjednik Udruge Tomo Magdić upoznao sa znamenitostima grada i planovima za budućnost-
Uputili smo se prema Karlovcu točnije mjesto Turanj, strateška točka obrane grada Karlovca. Danas je na ulazu u Turanj novo uređeni muzej Domovinskog rata. Muzej je po riječima vodiča dosta posjećen. Naši dojmovi su odlični, vrlo je pregledno i multimedijski uređeno. Za obići i vidjeti sve treba cijeli dan. Poklonili smo se žrtvama obrane Karlovca, gdje se u spomen sobi nalazi našeg branitelja iz Zagrađa Josipa Lucića.
Nakon ručka u Domu Hrvatske vojske obišli smo Akvarij slatkovodne ribe u Karlovcu. Zdanje vrijedno pogledati. Uz pratnju mladog biologa Juraja upoznavali smo se sa ribljim svijetom po svim slivovima u Hrvatskoj.
Izlet je bio dosta sadržajan i poučan. Pogledali smo drugu stranu priče. Ponekad zaboravljamo koliko smo dobili što nismo bili u njihovoj poziciji. Trebamo se odvažiti da iz svoje sredine obiđemo Banovinu,Pounje i Slunj.
UDVDR, Ogranak Pleternica
Tekst i Foto: Tomica Perković, predsjednik UDVDR-a, Ogranak Pleternica
