Franko je jedan od nepoznatih heroja Domovinskog rata: ‘On je prvi pucao zoljom’

Na popularnoj Facebook stranici “Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat” objavljeno je kako je na današnji dan, 26. travnja 1971. godine, u Rijeci rođen jedan od nepoznatih heroja Domovinskog rata – Franko Lohajner.

Kako se navodi na stranici, Franko je djetinjstvo i ranu mladost proveo je u Opatiji gdje je živio s obitelji. Ostao je upamćen kao susretljiv, vrijedan i nasmijan momak. Nakon što je završio srednju ugostiteljsku školu upisao se na Ugostiteljski fakultet u Opatiji. No, prije početka studija, 1990. godine, stigao mu je poziv iz JNA za odsluženje vojnog roka te odlazi u Novi Sad. U prosincu 1990. vraća se u Opatiju te uključuje u politički život. O Franku je na svom blogu pisala Marija Juračić: 

„Franko je bio srčan mladić. Istovremeno i blag i strastven i sve što je činio, činio je sa srcem. Tako je volio i tako je radio. Nije mu bilo teško u ljetnim mjesecima nositi prtljagu turista za napojnicu, ali je nalazio vremena i za djevojke i društvo prijatelja. U tim zbunjujućim vremenima, on je dobro znao što želi učiniti”, navodi Marija Juračić. 

‘Skidao je noću jugoslavenske zastave’

Dodaje kako je Franko s grupom mladića skidao noću jugoslavenske zastave sa državnih ustanova, kamenovao vojna vozila JNA, a pred čuvanom takozvanom Mamulinom vilom, koja leži na samome moru, često se s barke orila njegova pjesma; A sad adio! 

“Mlad, rječit i energičan počinje se baviti političkim radom i surađuje s Markom Veselicom i glumicom Nelom Eržišnik, ali osjeća da njegovo mjesto nije za govornicom, nego na bojištu.“ U jesen 1991. godine odlazi sa skupinom dragovoljaca u istočnu Slavoniju sa željom da pomogne obranu Vukovara no kako se taj grad našao u blokadi ostaje u Osijeku. Ondje se zadržao kratko vrijeme nakon čega odlazi u Zagreb. Ondje ubrzo postaje pripadnik 204. brigade Hrvatske vojske, onog dijela preživjelih vukovarskih branitelja koji su se okupili u Rakitju oko Ivana Kapulara”, navodi Marija Juračić.

Prema njezinim tvrdnjama, Franko, zajedno s vukovarskim herojima, nakon borbi u zadarskom zaleđu oko Smokovića i Zemunika Donjeg, odlazi u Bosnu i Hercegovinu gdje sudjeluje u bitci za Kupres u kojoj je na kraju i poginuo.

Ivan Šnajdar, Frankov suborac prisjetio se jednom njihovog herojstva. “Zbog konfiguracije terena teško se uspostavlja veza s našima i još ne znam što se događa. Čujemo borbu i kod Eminovog sela i kod motela gdje je položaj oko dvije stotine neiskusnih dragovoljaca iz Posušja i okolice i bez ratničkog iskustva. „Golfom“ odlazim nekoliko kilometara naprijed i pokušavam razabrati što se dešava. Već je pala nekakva gusta magla, vidljivost je minimalna. Situaciju mogu razabrati tek sluhom. Motorola šuti. U blizini jedne stočne farme nasred ceste izbušen „puch“ nekih dečki što su na Kupres stigli iz Siska”, navodi Šnajdar i dodaje kako mu je tada bilo jasno da je riječ o napadu iz Kupresa.

“S Frankom Lohajnerom odlazim do naših dečki smještenim u nekim barakama na rubu sela. Konačno dobivam vezu s Antom Brkanom koji mi kaže: ‘U gabuli smo. Nemoj ništa pitati, radi što god znaš’. Kao da je došlo do rasula bojišnice. Dečki s farme su se već preko brda izvukli, Franko i ja se privlačimo mostu preko Šujice, magla se postupno razilazi. Već je prošlo 10 sati. Tu vidimo oklopni transporter Srba kako oprezno prilazi mostu. Plašili su se da je miniran. Franko je prvi pucao zoljom. Bili smo u koritu rijeke i relativno dobro zaštićeni obalom. I Frankova i moja raketa su pogodile. Znam da je transporter ostao kod mosta. Pod vatrom nekog tenka se povlačimo u selo i pokušavam organizirati daljnje odstupanje. Više nemamo dovoljno ni streljiva. Dio boraca sam uspio prebaciti našim tenkom i transporterom, a Franko, ja i nekoliko dečki pokušali smo se nekim kamionom preko polja prebaciti u Malovan”, prisjeća se Frankova junaštva u paklu Kupresa njegov suborac Ivan Šnajdar.

Umro sa suborcima

Nažalost kamion u kojem se nalazio Franko pogodila je granata te su on i njegovi suborci ondje poginuli. Njegovi posmrtni ostaci napokon su identificirani 2001. godine kada je sahranjen na groblju u Klani. U spomen na Franka Lohajnera Marija Juračić napisala je dirljivu pjesmu:

“Slika zaustavljena u oku.

Ti mlad, gotovo dječak, vedrog oka i osmijeha. Godina devedeset i neka.

Učiš njemačke, nepravilne glagole i smiješ se mojim riječima da ćeš tih stotinjak glagola lako savladati.

Važni su ti ti glagoli toga trenutka, a stvarnost ratišta i stratišta prihvaćaš bezbrižno lako, onako usput kao što se jede sladoled ili gleda nogometna utakmica.

Negdje na Kupresu u pjesmi još djevojke tvoje ime spominju, još se sjećaju tvojeg osmijeha zaustavljenog negdje kraj gladne čelične zvijeri koju si zoljom usmrtio kada se u oku zaustavila slika. Toga dana zaboravila sam smijeh. Toga dana nestalo je bezbrižnosti. Toga dana rat je pohodio mirne vizure ispred tvoje kuće uspavanog gradića na obali. Ja još ne mogu oprostiti sebi što te nisam naučila da nikada nema pobjednika, da se gospoda međusobno uvijek dogovore, da najbolji ratnici postaju smetnja, da uvijek gube nejaki, da se pohlepa i grabež pod ruku vode, da su ratovi kolijevke lopova,da sumnjaš u riječi velike, da grobove pohode samo majke i prigodno, po dužnosti netko koga ti ne bi želio vidjeti.”, piše Borna Marinić na stranici “Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat”.