Frano Drljo i Božo Krajina pravomoćno oslobođeni optužbe za ubojstva u Gruborima

Vrhovni sud RH potvrdio je prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu kojom su bivši pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko Frano Drljo i Božo Krajina oslobođeni optužbe za ratni zločin u selu Grubori nakon akcije Oluja 1995. godine.

Tako je oslobađajuća presuda u slučaju Grubori postala pravomoćna. Potvrđeno nam je to na zagrebačkom Županijskom sudu. Vrhovni sud samu odluku, donesenu na sjednici održanoj 19. rujna ove godine, trebao bi objaviti sljedećega tjedna nakon njezine anonimizacije.

Dvojica bivših pripadnika ATJ Lučko državno odvjetništvo teretilo je za ratni zločin nad civilima u selu Grubori kada je u kolovozu 1995. u akciji čišćenja terena nakon Oluje ubijeno šestero srpskih civila. Drlju se teretilo da je osobno ubijao civile te da nije spriječio ostale pripadnike postrojbe u ubojstvima, dok se Krajinu teretio po zapovjednoj odgovornosti. Optužnica u ovom predmetu podignuta je koncem 2010. Prvo suđenje, pred vijećem Županijskog suda u Zagrebu pod predsjedanjem suca Zdravka Majerovića okončano je 2014. oslobađajućom presudom, jer je sud na temelju provedenog dokaznog postupka zaključio kako nema dokaza da su Drljo i Krajina počinili ono za što ih se tereti. Potom je Vrhovni sud po žalbi tužiteljstva ukinuo tu presudu i vratio predmet na ponovljeno suđenje.

Međutim, ishod ponovljenog suđenja pred novim sudskim vijećem dvije godine kasnije bio je isti. Obrazlažući oslobađajuću presudu, i sudac Ivan Turudić istaknuo je kako nije dokazana odgovornost optuženih Frane Drlje i Bože Krajine, ali je dodao kako je utvrđeno da je zločin počinjen “u zoni odgovornosti njihove jedinice te da nije adekvatno procesuiran”.

- Nesporna je činjenica da je u Gruborima počinjen grozomoran ratni zločin, da su na bestijalan način ubijeni ljudi koji se nisu mogli braniti, koji nisu imali veze s ratom ili vojno-redarstvenom akcijom Oluja – rekao je tada Turudić odbacivši kao neistinitu tezu da su žrtve stradale u vojnom sukobu.

Naglasio je kako tu tezu potkrepljuje samo, kako ga je nazvao, “naknadno sramotno falsificirano izvješće” o navodno pronađenom oružju pored žrtava, dok svi drugi dokazi jasno ukazuju da se radilo o nenaoružanim civilima. Međutim, zaključio je tada Turudić, dokaza o odgovornosti optuženika za taj zločin, bilo izravnoj bilo zapovjednoj, nije bilo.