Frede, sjećaš li se Nevenke Topalušić? (VIDEO)

Svakim nas je danom sve manje. Evo, na prosvjedu hrvatskih branitelja u Zagrebu, 22. listopada 2014., preminula je Junakinja hrvatskog Domovinskoga rata, pripadnica slavnih "Gromova", stopostotni hrvatski ratni invalid, majka četvero djece – Nevenka Topalušić.

Toga su se dana hrvatski branitelji, pred zgradom Ministarstva branitelja, počeli masovno  okupljati i tražiti smjenu čelnih ljudi ovog ministarstva: Matića, Nađ i Glavaševića. Njima ti i takvi ništa nisu značili, kao što im ne znače ni danas, tim više kad se zna da je riječ o pijunima onih  koji su tada bili na vlasti. Ljudi koji su pobijedili u nametnom ratu, prije svega tražili su dostojanstvo, da mogu živjeti poput ljudi, te da ih predstavlja netko tko je u vrijeme rata, ali i nakon njega, bio častan i nepotkupljiv. Ova skupina ljudi, koji su bili prvi kad je trebalo, predvođena stopostotnim ratnim invalidima, isticali su  tadašnjeg žalosnog ministra Predraga Freda Matića, kao čovjeka „prodane duše“.

Tražili su i zahtijevali, čak 555 dana, da – ode. Jednom i – zauvijek.

Međutim, besramni Matić im je poručio da ne će dati ostavku, jer da ga ti koji su eto već danima pred njegovim prozorima ne će i ne mogu smijeniti, jer da ga nisu ni postavili na ministarsko mjesto. Čovjek je u tome donekle imao pravo. Naime, činjenica je da ga stradalnici i branitelji Domovinskog rata nisu postavili za ministra, (niti bi to ikada učinili), baš kao ni njegove pomoćnike, od kojih se Glavašević borio da se izjednače agresor i žrtva.

Matić je tada izjavio da poznaje gotovo sve koji su došli tražiti njegovu smjenu (sic!) te da su to ljudi koji samo viču: daj, daj, daj. A on, jadnik, tu "pjesmu" ne može čuti. Nikada se nije ni zapitao, pa zbog čega svi ti ljudi koji su branili i obranili Hrvatsku nakon  svega dolaze tražiti njegovu smjenu?

Junakinja hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata Nevenka Topalušić u obrani Domovine   provela je i to u borbenom sektoru, dakle ne u kancelariji, kao dobar dio svoje ratne karijere Matić, čak 1658 dana! Otišla je u rat zajedno sa suprugom tijekom 1991., a za njom je krenuo i najstariji 18-godišnji sin Dubravko. Dvoje male djece ostavila je kod majke, da ih čuva dok ona ratuje i bori se za Domovinu. Sa sinom se susrela, kakve li sudbine, na Banovini, kad je naišla na stradale. Bio je ranjen. Ona je pak teško ranjena u akciji Una, nakon čega je u invalidskim kolicima provela gotovo dva desetljeća. Što je ta žena, koja nije imala ni PTSP-i, od kojeg se jedino „izliječio“ Matić, mogla i trebala dati više za Hrvatsku? I ona je, iako teško bolesna, došla pred Matićevo ministarstvo i tražila njegovu ostavku, odnosno došla je podržati one koji su pobijedili u ratu, a izgubili u miru.

Matić je tada s ponosom izjavio da je tijekom svoga rada na čelu ovog ministarstva imao čast upoznati Breda Pitta i Angelinu Yolie. Da, i Šerbedžiju. Bolje bi mu bilo da se pohvalio da je upoznao Nevenku Topalušić! Ali, ona nije bila Angelina Yolie, ona je bila jedna od nas. Je li se taj čovjek ikada zapitao, što ta Junakinja Domovinskog rata radi među onima koji po njemu samo viču: daj, daj, daj? Što bi taj i takav Matić mogao dati ženi koja je dala sve za Hrvatsku?

A gospođa Nevenka, koja je za razne matiće bila tek broj u njihovim registrima, prije smrti je izjavila, misleći da će je i Matić čuti, kao što je čuo Angelinu Yolie, ali se grdno prevarila. Rekla je: "Ovdje sam zbog toga jer me ubija ova nepravda. Otišla sam u rat da bi bilo bolje mojoj djeci, no niti je bolje mojoj djeci, niti meni. Danas sam ovdje izričito zbog toga da se borim za sebe i za svoju djecu i ne ću odavde otići – možete me samo mrtvu odnijeti. Ostat ću ovdje dan i noć. Dok god ne umrem tu ću biti" – izjavila je Nevenka tijekom prosvjeda.

Tko je čuo te njezine riječi?

Ni jednom riječju nije govorila "daj, daj, daj", već o nepravdi. A ta nepravda, što bi prije svih  trebao znati Matić, ubila je nju, a i najmanje tri-četiri tisuće hrvatskih branitelja koji su dosad izvršili suicid, ali i na desetine tisuća onih koji su umrli nakon rata zbog raznih bolesti.

Dakle, Nevenka Topalušić, čiji trg ispred Ministarstva hrvatskih branitelja danas nosi njezino ime, bila je tek jedna od nas. Samo "broj" u nekakvu registru!

Stoga su branitelji, kad je preminula Topalušić, poručili Matiću da mu izražavaju sućut, za sve što je učinio na "dobrobit" ljudi koji su bili prvi kad je trebalo.

Ove heroine već dugo nema, ali razni matići još su uvijek tu, čak na višim granama nego što su bili!