(GEO)POLITIČKI OBJEKTIV Udar na Bunjevce pokazuje nam da velikosrpsko ludilo i dalje traje

U njemačkome stručnom časopisu iz područja međunarodnih odnosa "Međunarodna politika" nedavno je objavljena analiza Thomasa Breya koja problematizira položaj tzv. Zapadnog Balkana u međunarodnoj politici s naglaskom na djelovanje različitih regionalnih i globalnih aktera koji su zainteresirani za širenje utjecaja na ovome području. Brey ističe da je zbog važnijih problema s kojima se EU i SAD suočavaju tzv. Zapadni Balkan nestao s političke karte svijeta.

Regija bez perspektive

Prostor Zapadnoga Balkana, stoji u analizi, karakteriziraju korupcija, nesloboda medija, pritisci na pravosuđe, loše funkcioniranje državnih institucija, porast stope kriminala, indoktrinacija mladeži i nacionalizam, a političke elite zloporabljuju povijest kako bi populistički homogenizirali vlastito stanovništvo protiv susjeda. Posljedica svega navedenog je masovni egzodus, posebno mlađih i obrazovanih ljudi.

Područje Zapadnog Balkana u analizi se detektira kao regija bez perspektive u kojoj su političari koje EU i SAD godinama tretiraju kao partnere zapravo dio problema. Za Breyja BiH je propala država u kojoj se međunacionalne svađe često pretvaraju u mržnju. Kosovo je najveći izvor opasnosti, a s obzirom na sigurnosnu situaciju u budućnosti se ne isključuje i mogućnost oružanog konflikta u ovoj regiji.

Utjecaj Rusije i Kine

Slabiji angažman zapadnog faktora na području Zapadnog Balkana stvara vakuum koji popunjavaju druge globalne i regionalne sile. Moskva prema Breyju ovu regiju smatra važnom u geopolitičkoj borbi za utjecaj, a u tom cilju je investirala novac u razne medijske projekte. Utjecaj Rusije je posebno snažan u Srbiji. 

Uz ruski utjecaj primjećuje se i brzo rastući utjecaj Kine koja u okviru inicijative Pojas i put u regiji gradi autoceste, elektrane i željezničke linije uz troškove koji su za 20-30 posto veći od zapadnih ponuda. Pored toga, skupi kineski krediti u perspektivi bi mogli dovesti do dramatične ovisnosti zemalja zajmoprimaca. Zanimljivo je da se u okviru rasprave o Zapadnom Balkanu spominje i Hrvatska i izgradnja Pelješkog mosta. 

Proces EU proširenja ne će se tako skoro nastaviti

Oni koji barem i površno prate zbivanja u regiji tzv. Zapadnog Balkana teško da ima mogu išta spektakularno naučiti iz Breyjeve analize. Ona je više potrebna stranim faktorima moći na Zapadu koji često imaju nedovoljne i površne informacije o ovoj regiji.  S druge strane, ako se zanemari autorova ideologizacija određenih termina, analiza je u većini elemenata točna. Radi se, zaista, o regiji s vrlo slabim perspektivama.

Naime, područje Zapadnog Balkana, u koje, na žalost, i dalje ponekad ubrajaju i Hrvatsku, predstavlja fragilnu zonu s velikim brojem sigurnosnih rizika. Unatoč često i teatralnim najavama EU perspektive regije proces proširenja Europske unije je zastao i zasigurno se ne će tako skoro nastaviti. Nije realno računati da će ijedna od ovih zemalja ući u EU do kraja ovoga desetljeća osim ako bi se radilo o čisto geopolitičkom aktu s ciljem ograničavanja ruskoga i kineskog utjecaja. Druga je, dakako, opcija formiranje tzv. Mini-Schengena kao svojevrsnog predvorja Europske unije. 

Nakon dolaska nove Bidenove administracije najavljivao se pojačani angažman Sjedinjenih

Američkih Država u regiji, a posebno u Bosni i Hercegovini. Takve su najave posebno obradovale službeno Sarajevo koje se ponadalo kako bi se mogli realizirati planovi o ukidanju statusa konstitutivnosti Hrvata u toj državi. No od toga nema ništa. Vjerojatnije je da će se ići prema reviziji Izbornog zakona, a i tijekom ovoga mandata u BiH će se održavati status quo uz daljnje iseljavanje svih triju naroda iz te disfunkcionalne države. 

Identitetski udar na Hrvate Bunjevce u Vojvodini u Srbiji koji je do kraja formaliziran prošloga tjedna jasno nam svjedoči da velikosrpsko ludilo i dalje ne ostaje. Velikosrpsko ludovanje i sijanje mržnje prema svim okolnim narodima konstanta je i svakodnevica srpskoga medijsko-političkog prostora, ali djelovanja tipova poput Vučića i Vulina koji su patološki opsjednuti Hrvatskom i Hrvatima jer su im ovi očito najpodatnije dežurno zlo kada je potrebno prikrivati loše unutarnje politike, kao i kriminal i korupciju koji cvjetaju Srbijom. Velikosrpstvo je nesumnjivo i dalje dominantan faktor nestabilnosti na području tzv. Zapadnog Balkana. I to je nešto s čime Hrvatska treba računati i u tome pravcu aktivirati svoje diplomatske, sigurnosne i ine aktivnosti.