Iako je na samitu u Madridu konstatirano da je došlo do prijelaza na novi strateški koncept, ne bi bilo naodmet reći da je riječ o radikalnijoj promjeni paradigme nego što se to čini u smislu savezništva. Uz sudjelovanje šefova vlada i država Japana, Australije, Novog Zelanda i Južne Koreje, potvrđeno je da će savez nadići svoj transatlantski identitet i mahati zastavom u pacifičkoj regiji do 2023.

Mjesto koje je Narodna Republika Kina zauzela u novom dokumentu strateškog koncepta također je dokaz s kojim je ciljem kreiran transpacifički identitet. Na prva su dva mjesta Rusija, koja se u dokumentu na 16 stranica spominje 17 puta, te Narodna Republika Kina, koja se spominje deset puta. Dok se termin “terorizam” koristi sedam puta, Afrika se spominje četiri puta, Bliski istok tri, a Balkan i Afganistan po jednom.

NATO-ov put od Europe do Azije

Kada je Washington osnovao NATO 1949. da zaustavi SSSR (Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika), čije su ekspanzionističke ambicije zabrinjavale, cilj koji je podijelio s javnošću bio je da se zapadna Europa više ne suoči s totalitarnom prijetnjom poput nacističke Njemačke.

Prijetnja je u kratkom vremenu postala konkretna – prvo kao SSSR, a kasnije kao Varšavski ugovor. Pad Berlinskog zida 1989. i raspad SSSR-a 1991. nisu bili dovoljni da se misija NATO-a privede kraju. Događaji poput iračke invazije na Kuvajt i jugoslavenskog građanskog rata poslužili su očuvanju vjere u postojanje globalnog vojnog saveza. Iako su napadi 11. rujna i globalna borba protiv terorizma pojačali ovu potrebu, prekretnica za budućnost saveza bila su kretanja u globalnom gospodarskom natjecanju gdje se sada Kina i SAD susreću licem u lice.

U porukama tadašnje američke državne tajnice Hillary Clinton 2011., a godinu dana kasnije i američkog predsjednika Baracka Obame tijekom njihovih posjeta azijskim zemljama, Washington je objavio da je “medenom mjesecu” s pekinškom administracijom došao kraj. Počevši od 2012., američka mornarica počela je imati veću prisutnost u Tajvanskom tjesnacu i Južnom kineskom moru. Prvi korak promjene strateškog koncepta u Madridu poduzet je u svibnju 2018. Američki ministar obrane Jim Mattis objavio je u posjetu mornaričkoj bazi Pearl Harbor na Havajima 30. svibnja 2018. da je naziv “Pacifičko zapovjedništvo Sjedinjenih Država” promijenjeno u “Indo-pacifičko zapovjedništvo Sjedinjenih Država.” Bio je to prvi konkretan korak u izgradnji transpacifičkog identiteta NATO-a. Počela je operacija okruživanja Kine.

Kinesko-ruski strateški odnosi, Ukrajinski rat

Pobjeda Joea Bidena, kandidata Demokratske stranke na predsjedničkim izborima 2020. godine, navela je SAD da izjavi da će ponovno preuzeti inicijativu u borbi za globalno vodstvo. Unatoč tome što je tvrdnja Bidenove administracije o vodstvu rasplamsala unipolarno-multipolarnu raspravu, produbila je strateške odnose između Kine i Rusije.

Rastuće napetosti usredotočene na Ukrajinu 2021. dovele su do toga da Kina uđe u radar saveza na NATO samitu održanom u Bruxellesu iste godine. Bidenova administracija nije ciljala samo na strateške odnose Kine i Rusije. Početkom 2021., u povijest je otišla i politika približavanja pekinškoj administraciji koju su 1972. izgradili tadašnji američki predsjednik Richard Nixon i savjetnik za nacionalnu sigurnost Henry Kissinger, gurajući Tajvan u stranu.

Još jedan konkretan korak prema obuzdavanju Kine na vojnoj razini bila je deklaracija o savezu SAD-a, Velike Britanije i Australije, AUKUS, u rujnu 2021. Iako je potez isprva bio shvaćen kao sklapanje ugovora za kupnju podmornica, bilo je jasno da će djelovanje saveza biti usmjereno na Kinu. Pokušaji SAD-a i UK-a da uključe Japan u AUKUS za učinkovitiju opsadu Kine također su se odrazili u medijskim izvješćima.

Ukrajinski rat, koji je započeo 24. veljače, jasno je povukao crte bojišnice. Sankcije koje su stupile na snagu nakon rata pokazale su da Zapad namjerava poraziti Rusiju ne samo vojno, nego i ekonomski i politički, te promjenom Putinove administracije doći na prag Kine.

Strane su svoje posljednje riječi izrekle u lipnju 2022. Ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je na 25. Sanktpeterburškom međunarodnom gospodarskom forumu da neće dopustiti unipolarni svjetski poredak koji SAD želi uspostaviti te da će europske zemlje biti oštećene sankcijama koje su uvedene toj zemlji. Slične poruke ponovio je i Xi Jinping na 14. samitu BRICS-a, koji je Kina 23. lipnja organizirala online. Xi je upozorio Zapad rekavši: “Oni koji pokušavaju politizirati globalno gospodarstvo i koristiti svoju dominaciju u međunarodnim financijskim i monetarnim sustavima kao polugu i oružje za sebe, na kraju će naštetiti sebi, drugima i  cijelom svijetu.” Ustvrdio je da se stvarnost multipolarnog svjetskog poretka ne može spriječiti.

Putin je, u obraćanju čelnicima Kine, Indije, Brazila i Južne Afrike na samitu, ustvrdio da zapadni svijet predvođen SAD-om pokušava natjerati cijeli svijet da plati za njihove makroekonomske pogreške. Zapadni je svijet oštro odgovorio na poziv Kine i Rusije za multipolarnim svjetskim poretkom, prije svega na samitu G7 u Njemačkoj, a zatim i na samitu NATO-a u Španjolskoj, gdje su uvedene nove gospodarske sankcije i vojne mjere.

Započeo je NATO-ov transpacifički proces

U novom strateškom konceptu NATO-a, koji u svojoj srži uključuje promjenu paradigme, Kina je prvi put uključena kao izvor “prijetnje”.

Izražavanje administracije u Pekingu kao države koja “pokušava svrgnuti međunarodni poredak temeljen na pravilima” ukazuje na to da savez može protiv zemlje provesti nekoliko mjera u razmjerima bez presedana.

Jedna od optužbi protiv Kine u dokumentu strateškog koncepta glasi da “zlonamjerne hibridne i kibernetičke operacije Narodne Republike Kine i njezina konfrontirajuća retorika ciljaju saveznike i štete sigurnosti saveza”. U dokumentu strateškog koncepta navedeno je da bi kibernetički i hibridni napadi mogli aktivirati članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora za potpunu zaštitu saveznika.

2023. bit će početak razdoblja u kojem se NATO neće zadovoljiti izvanrednim jačanjem snaga samo u Europi. Ulazimo u razdoblje u indo-pacifičkoj regiji u kojoj će NATO mornarice isticati zastave, regionalni vojni savezi poput AUKUS-a bliže će se uključiti u NATO, a drugi hladni rat obuhvatit će azijsko-pacifičku, a čak i sjevernu i južnu polarnu regiju.