GOLUBOV KAMEN: Na mitskom mjestu obrane Dubrovnika rat još nije završio: Trebinjci lome spomen ploče i razvijaju srpske zastave, Hrvati se ne daju…
Golubov kamen ostao je u memoriji hrvatskih branitelja i stanovnika dubrovačkog područja kao jedan od najsmrtonosnijih bastiona južnog bojišta u Domovinskom ratu, strateško mjesto s kojeg je granatiran Dubrovnik i okolica, a s brdima uokolo činio je idealnu lokaciju za navođenje srpskih granata na Grad…
Zloglasni kameni bedem oslobođen je u operaciji “Tigar”, koja je započela prvog dana srpnja 1992. godine, u kojoj su sudjelovale Prva, Druga i Četvrta gardijska brigada, te osam ostalih postrojbi Hrvatske vojske, donosi slobodnadalmacija.
Zauzimanje tog područja bilo je iznimno složeno zbog konfiguracije terena, a najzahtjevniju zadaću imala je Treća bojna (imotska) Četvrte brigade, koja je osvojila Golubov kamen, golemi brdski masiv koji je agresoru omogućavao kontrolu jedine prometnice prema Dubrovniku kroz Mokošicu preko rječice Omble.
NERVIRA IH PORAZ
Ondje su tijekom akcije, koja je trajala trinaest dana, i u sljedećih nekoliko mjeseci poginula osmorica njihovih pripadnika: na Golubovu kamenu Vinko Žužul Pašić i Branko Kutleša, na brdu Ćula Joško Novović Tuta i Anđelko Kutleša Baja, na Kutini Mladen Kunac, na Vlaštici Mate Vučak Čigra, na brdu Mrkasin Milan Trutin Šilje, te u Osojniku Mladen Aračić.
Njihove obitelji i suborci postavili su osam spomen-ploča na mjestima njihove pogibije još 1992. godine, a nedavni posjet grupe izletnika iz Splita koji su na društvenim mrežama objavili izrazbijane ploče, uzbudio je i ražalostio njihove suborce, ali i otkrio priču dosad nepoznatu javnosti: ploče su u nekoliko navrata razbijane, te ponovno postavljane uz pomoć Grada Imotskoga i Udruge dragovoljaca “Imotski sokolovi”, a posljednji put prošle godine.
Prema svjedočenjima stanovnika toga kraja, kojim prolazi granica Republike Hrvatske i Federacije BiH, spomenici “smetaju” lokalnim Srbima, od kojih su mnogi sudjelovali u napadima na dubrovačko područje te ih nervira svaki spomen na dane u kojima su poraženi.
– Zadnje su razbijene ploče Žužulu i Kutleši na Golubovu kamenu, a tom klisurom prolazi granica između dviju država. Kad ih razbiju, fotografiraju se sa srpskom zastavom. Ostale su ploče postavljene u to doba na području koje smo mi zauzeli i držali i sada su na području Federacije. Te su razbijane već 1996. godine, nedugo nakon našeg povlačenja.
Neke su obnavljane, no većina nije, te su njihovi ulomci preneseni u Osojnik, gdje je zajednički spomenik našim žrtvama ove akcije, dok je u Trstenom spomen-obilježje za svih 36 pripadnika Treće imotske bojne Četvrte brigade – kažu nam umirovljeni pripadnici Četvrte, bojnik Zdenko Šanić (60), satnik Ivan Šćurla (56) i natporučnik Zlatko Carević (48).
– Svjesni smo da je ploče teško trajno zaštititi od uništavanja, posebno one na području Federacije BiH, ali razbijaju i one na hrvatskoj strani, što posebno iritira, teško je ostati miran.
NOVE PLOČE
Može ih se ponovno obnoviti, ali ne mogu oni koji su ih razbili i nad njima orgijali mirno sjediti na dubrovačkom Stradunu Dubrovnik i praviti se ludi, kao da se ništa nije dogodilo. Barem im moramo dati do znanja da znamo što rade. Ako se nitko ne može domisliti kako očuvati ploče, naši ljudi imaju načina kako ih zaštititi, a oni neka se misle kako – navode Imoćani.
– Posljednje smo obnovili razbijene križeve u spomen na poginule pripadnike 156. brigade iz Makarske, a obnovu ploča Kutleši i Žužulu na samom Golubovu kamenu, koje su stotinjak metara od državne granice, dogovaramo s obiteljima, bez njih ne možemo. U posljednjih desetak godina ploče nisu dirane, ali su, nažalost, prošle godine ponovno razbijene. Postojale su i neke indicije, policija istražuje pa ćemo vidjeti hoće li se otkriti počinitelji.
Uglavnom, naša je namjera u suradnji s obiteljima i prijateljima poginulih postaviti nove ploče – zaključuje Andrija Šimunović, načelnik općine Ravno u BiH, na čijem su općinskom području postavljene ploče poginulima.
