GOSPODARSKE MJERE: Jedni profitirali, drugi ostavljeni na suhom
Prema posljednjim objavljenim podacima, državnu potporu u visini od 4000 kuna mjesečno po radniku zatražilo je 96.000 poslodavaca za ukupno 560.000 radnika. Za tu mjeru, kažu u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, osigurano je više od devet milijardi kuna, a do sada su isplaćene 1,3 milijarde kuna.
Ova Vladina mjera donijela je olakšanje velikom broju stalno zaposlenih u djelatnostima pogođenim posljedicama epidemije, ali nije zaštitila sve ugrožene radnike. Najveći gubitnici ostali su djelatnici koji nisu imali stalno zaposlenje, a radili su na ugovor o djelu ili ugovor o autorskom honoraru.
Takvih je najviše u sektorima medija, kreativnih industrija i kulture. Iz sindikata i cehovnih udruga upozoravaju da su brojni novinari i kulturnjaci ostali bez angažmana, a samim time i bez ikakvih prihoda.
Apsurd: Potpora veća od minimalca
U slučaju pojedinih sektora aktivacija ove mjere dovela je do apsurdnih situacija. Kako je državna potpora za očuvanje radnih mjesta za travanj i svibanj viša od propisane minimalne plaće koja iznosi 3250 kuna neto, događa se da radnici 'na čekanju' u tvrtkama koje su obustavile ili smanjile aktivnost sada imaju veća primanja od onih koji su nastavili raditi. Najčešće je riječ o djelatnicima u prerađivačkoj industriji, u kojoj je čak četvrtina zaposlenih na minimalcu.
Sezonci u turizmu
U neravnopravnom položaju našli su se i stalni sezonci u turizmu. Dok njihovi stalno zaposleni kolege 'na čekanju' primaju 4000 kuna, oni dobivaju svega 1625 kuna. Doduše, država ih nije u potpunosti ostavila na cjedilu jer im je pravo na naknadu, koje je istjecalo početkom travnja, produljila za tri mjeseca.
U cijeloj priči oko državne potpore ostalo je nedorečeno i to trebaju li poslodavci koji su se prijavili za potporu svojim radnicima isplaćivati razliku do punog iznosa plaće prema ugovoru o radu. Na upit o obvezi poslodavaca prema radnicima koji primaju državnu potporu ministar financija Zdravko Marić odgovorio je prilično neodređeno.
'To je potpora za isplatu plaća. Pokrivamo taj dio, preostali dio je na poslodavcu. Trebalo bi biti onako kako je u ugovoru. Ali ako je netko upao u probleme, onda on to rješava s radnikom. Ipak, bilo bi korektno od poslodavca da isplati tu razliku od četiri tisuće kuna do plaće', rekao je Marić za RTL Danas.
Ministar financija Zdravko Marić
Izvor: Pixsell / Autor: Robert Anic/PIXSELL
Dio poslodavaca koji su morali u potpunosti obustaviti rad zaista je prisiljen smanjivati plaće zbog drastičnog pada prihoda, ali postoje i oni koji koriste ovu krizu kao izgovor za rezanje plaća.
Što kažu stručnjaci?
Stručnjaci s portala Radno pravo pojašnjavaju da ni u kojem slučaju poslodavci ne smiju jednostrano smanjivati plaće. Poslodavac jedino može ponuditi radniku dobrovoljnu promjenu ugovora o radu sa smanjenjem plaće.
Ako radnik to ne prihvati, a nema nikakve obveze prihvatiti, poslodavac bi mu mogao dati otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. No valja znati da takav otkaz mora biti opravdan, kao i svaki drugi otkaz. Dakle to može biti samo iz poslovno uvjetovanih razloga. Međutim u takvom slučaju poslodavac mora dokazati da su mu poslovni rezultati takvi da više ne može isplaćivati plaću u ugovorenom iznosu, nego može jedino isplaćivati manju plaću.
Pritom naglašavaju da navedeni postupak nije opravdan ako poslodavac samo opreza radi, da preduhitri situaciju koja bi mogla nastati zbog problema s epidemijom, ide smanjivati plaće radnika. Dakle poslodavac smije smanjivati plaću tek nakon što su nastupile negativne posljedice.
