Gotovo je odlazim iz Hrvatske: Ovo nije država za koju sam se borio i tko zadnji izađe neka ugasi svjetlo

Donosimo priču čovjeka iz Slavonije koji je odlučio napustio domovinu, i evo što kaže:

Moja priča je priča običnog čovjeka. Rođen i odrastao u Slavoniji, i imao sretno djetinjstvo. Mladost mi je prekinuo prokleti rat i umjesto na fakultet otišao sam u rat. Iz rata sam izašao, hvala Bogu zdrav, bar što se tiče fizičkog zdravlja, premda nitko iz rata nije izašao potpuno zdrav. Imao sam uvjerenja i ciljeve i nije mi bilo žao mladosti provedene u rovovima i s puškom u ruci. To su bili dani ponosa i slave, dani domoljublja i domoljuba. Svi smo vjerovali u slobodu i slobodnu Hrvatsku, ali vremenom smo se svi uvjerili da to nije tako. Svakim danom sve nas manje ima. Moja generacija načeta je u ratu i sada plaćamo ceh ove pandemije, a veliki broj nas je davno napustio ognjište.

U mojoj Slavoniji se moglo živjeti od svoga rada. Obrađivali smo zemlju obiteljski, i imali smo malu trgovinu. Ne žalim se, pristojno smo živjeli. Slavoniju nam iseliše, i morali smo trgovinu zatvoriti jer su nam kupci našu seosku trgovinu zamijenili s velikim trgovačkim centrima u Njemačkoj ili Austriji. Od zemlje se više ne može živjeti, jer uvozni lobi na naše trpeze gura nekvalitetno i tko zna čime prskano voće i povrće. Moja Hrvatska izumire i ja iako u poznijim godinama odlučio sam skupa s obitelji potražiti sreću negdje drugo gdje se cijeni vrijedan i pošten radnik. Ovdje više nema onog domoljublja koje nas je godinama nosilo i držalo da budemo svoji na svome. U Hrvatskoj je ostala takozvana desnica koja se više bavi teorijama zavjera nego li o svome narodu. Ostala je ljevica, odnosno djeca komunista koji i dalje dobro žive od onoga što su im roditelji ostavili. Ostali su ovi vladajući koji balansiraju između desnice i ljevice.

Nažalost to je tako i ne vidim nikakav prosperitet u državi za koju sam se borio, a kako nam je popis rekao u tome nisam usamljen. Hrvatska danas jeste samostalna, ali što će joj samostalnost kada su sela pusta. Ono malo naroda zbilo se u gradove, a i gradove mladež napušta i bježi bilo gdje odavde. Razočaran sam totalno u političare i nažalost mi domoljubi danas nemamo svoje predstavnike. Svi oni pred izbore obećavaju borbu za narod, a kada dobiju mandate bore se isključivo samo za sebe i svoje fotelje. Vjerojatno će ti teoretičari zavjera i podupiratelji onih protiv kojih smo se borili nasmijati na ovo moje pismo, ali doći će vrlo brzo kada više nikome neće moći prodavati maglu koje u Slavoniji ima u izobilju. Tko zadnji izađe neka ugasi svjetlo…