Govor hrvatskog premijera za koji rijetki znaju: Rekao je o Srbima ono što se malo tko usudi

Hrvatski sabor donio je 8. listopada 1991. konačnu Odluku o raskidu državnopravnih odnosa sa SFRJ, a u obraćanju zastupnicima tadašnji hrvatski premijer Franjo Gregurić naveo je razloge i okolnosti koji su doveli do konačnog proglašenja hrvatske neovisnosti i razlaza s Jugoslavijom.

Povjesničar Ante Nazor kaže kako je njegov govor zanimljiv izvor podataka o stvaranju suvremene Republike Hrvatske te o prvim mjesecima otvorene velikosrpske agresije na Hrvatsku:

“Danas Vlada demokratskog jedinstva broji šezdesetsedmi dan svojeg ratnog mandata, a ja bih izlaganje započeo od povijesnog zasjedanja ovog visokog doma zaključenog prihvaćanjem odluka o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske. Tim odlukama započeo je proces razdruživanja od drugih republika i SFRJ na temelju neotuđiva, nepotrošiva, nedjeljiva i neprenosiva prava hrvatskog naroda na samoodređenje, uključujući i pravo na razdruživanje i udruživanje s drugim državama i narodima”, kazao je Gregurić.

Foto: Vlada RH
‘To nisu činili ni Hitler ni Mussolini’

Dodao je i kako reakcije dogmatskih i boljševičkih snaga bivše Jugoslavije na odluke Slovenije i Hrvatske nisu bile iznenađenje: “U pohodu na slovenske državne granice armija je pokušala ‘disciplinirati’ Sloveniju, što je završeno njezinim sramnim porazom i povlačenjem iz Slovenije. Ono što je armija izgubila u Sloveniji, pokušala je i pokušava naplatiti u Hrvatskoj, služeći politici ekspanzionističke i nacionalsocijalističke vlasti u Srbiji. Zauvijek izgubljena ili zakratko zapostavljena Slovenija zamijenjena je novim bojištem u kojem su sraz napadača i branilaca, Srbija, armija i njihovi pomagači nastojali jedno vrijeme maskirati ideološkim floskulama Saveza komunista – Pokreta za Jugoslaviju ili opravdati obranom ‘golorukog’ srpskog naroda kojeg napada ‘ustaška i fašistička vlast Hrvatske’.”

Tadašnji premijer zaključio je kako se agresija Srbije i armije na Hrvatsku svodi na želju za osvajanjem novog životnog prostora koji će osigurati osnovu za preživljavanje propalog državnog, političkog i ekonomskog sustava Srbije.

“U tom ‘svetom’ ratu protiv svega hrvatskog nije bitno koja je politička stranka u Hrvatskoj na vlasti, koliki postotak Srba živi na pojedinom području (jer sve je Srbija gdje i jedan Srbin živi), niti ima li neko područje uopće vojnički značaj. Štoviše, napadi na Hrvatsku to su razorniji što su sakralne, općekulturne, prirodne i druge vrednote nekog lokaliteta višeg ranga. Uništavaju nam našu povijest, kulturne spomenike, čine takva nedjela koja nisu u povijesti činili osvajači na našim prostorima, ni Hitler ni Mussolini ni njihovi prethodnici.”

Foto: Screenshot

Šokantna statistika na samom početku Domovinskog rata

Deklaracijom Europske zajednice o Jugoslaviji, dodao je, napokon su eksplicitno imenovani agresori na Hrvatsku: “Vlada je 13. rujna 1991. predložila mjere za suzbijanje agresije te su donesene uredbe o isključivanju struje, vode, telefona i obustavi opskrbe jedinica okupatorske armije hranom i energentima. Jedinicama Zbora narodne garde naređeno je da izvrše zaprečavanje aktivnih i pasivnih pokreta jedinica armije.”

Vlada Republike Hrvatske konstatirala je da je Štab nelegitimna i nelegalna institucija koja je izvršila vojni puč, te time ukinula Ustav SFRJ i srušila zadnje institucionalne ostatke države koja se zvala SFRJ. “U odgovoru Štabu, Vlada je navela da je u razdoblju od Igalskog sporazuma do 2. listopada armija prekršila primirje 277 puta, pri čemu su poginula 63, a ranjena 334 civila. U razdoblju do 30. rujna 1991. u hrvatskim zdravstvenim ustanovama zbrinuto je 4730 ranjenih osoba. U istom razdoblju izvršena je stručna obrada i utvrđen broj od 730 poginulih osoba. U ovom trenutku broj izbjeglih osoba već prelazi 250.000 razasutih po susjednim republikama, ali i po susjednim i drugim državama.”

Gregurić je u govoru zaključio kako ne postoje ni politički, ni vojni, ni gospodarski, ni institucionalni, ni bilo koji drugi razlozi zbog kojih bi Hrvatska trebala pristati na produženje moratorija: “Dokazali smo svijetu, Europi i sebi samima da možemo poštovati preuzete obveze, pa i po cijeni ogromnih stradanja. Pokazano je da unutar bivše Jugoslavije nema sposobnosti i spremnosti da se rješenja traže na način predviđen i Brijunskom deklaracijom, dakle mirno i demokratski. Iskazali smo odlučnost, odvažnost i sposobnost da trpimo i najteže udarce kako bi obranili slobodu i demokraciju Hrvatske. Zbog toga vas pozivam da zajednički konstatiramo da je moratorij prošlost i da od danas vrijede odluke Sabora po kojima je Hrvatska suverena i samostalna država.”