Heroji Pule: Četvorica pirotehničara koji su životima spasili hrvatski aerodrom

Tragedija na pulskom aerodromu: Četiri heroja svojom su žrtvom spriječila katastrofu

Dok je Hrvatska u jesen 1991. gorjela pod naletima velikosrpske agresije, Istra je, gotovo čudom, bila pošteđena izravnih ratnih razaranja. No 10. studenog te godine, mir koji je dotad vladao Pulom prekinut je u jednom trenutku – eksplozijom koja je zauvijek obilježila povijest grada i Domovinskog rata.

Tog dana, na vojnom aerodromu u Puli, život su izgubila četvorica hrvatskih heroja: bojnik Marijan Vinković, časnički namjesnik Dušan Bulešić, te pripadnici specijalne policije MUP-a Vicalj Marjanović i Stevo Grbić. Njihova pogibija spriječila je razaranje piste i moguću katastrofu čije bi posljedice bile nesagledive.

Preuzimanje aerodroma i zamke koje je ostavila JNA

Dan ranije, 9. studenog 1991., nakon napetih i iscrpljujućih pregovora, Krizni stožer tadašnje općine Pula formalno je preuzeo vojni aerodrom od Jugoslavenske narodne armije (JNA), koja se u žurbi povlačila s područja Istre. Radost zbog preuzimanja strateški važnog objekta bila je pomiješana s oprezom – znalo se da je JNA minirala pistu s 47 bušotina, svaku ispunjenu s više od 200 kilograma eksploziva. Ukupno gotovo deset tona razorne moći bilo je spremno uništiti sve pred sobom.

Hrvatske snage odmah su reagirale. Tijekom noći, tim pirotehničara sastavljen od pripadnika Zrakoplovne skupine Zbora narodne garde (ZNG) i MUP-a, uz prisustvo predstavnika JNA, uspio je deaktivirati sve satne upaljače. Kad je svanulo jutro 10. studenog, činilo se da je opasnost prošla. Grad se pripremao za podizanje hrvatske zastave i slavlje slobode.

Crna nedjelja na pisti

Oko 13:30 sati, četvorica pirotehničara krenula su u posljednju provjeru terena. Dok su pregledavali prvu bušotinu, odjeknula je stravična eksplozija.

Suprotno svim dogovorima, JNA je postavila dodatne, skrivene diverzantske upaljače – smrtonosne zamke namijenjene onima koji bi pokušali osigurati pistu. Jedan od tih upaljača aktivirao se i na mjestu usmrtio sva četiri hrvatska heroja.

Srećom, nije došlo do lančane reakcije. Da je aktiviran i ostatak eksploziva, cijeli bi aerodrom bio sravnjen sa zemljom. Grad je zanijemio – dan koji je trebao biti slavlje pretvorio se u dan žalosti.

Svjedoci poput Ilije Stojanovića koji je preživio pukom srećom, s tugom se prisjećaju jutra kada su s poginulim kolegama pili kavu, nesvjesni da ih vide posljednji put.

Hrabrost koja je spasila Pulu

Tragedija nije zaustavila hrvatske snage. Naprotiv, postala je dodatni poticaj. Pod vodstvom brigadira Ljubomira Cerovca, formirani su novi timovi koji su nastavili razminiranje – jedan od najsloženijih pothvata u Domovinskom ratu.

Uz nesebičnu pomoć radnika pulskog brodogradilišta Uljanik, koji su danonoćno izrađivali specijalne alate, razminiranje je trajalo mjesecima. 7. ožujka 1992. godine pista je napokon proglašena sigurnom i predana na uporabu Hrvatskoj vojsci.

Strateški značaj i trajno sjećanje

Spašavanje pulskog aerodroma, tada najvećeg na području bivše Jugoslavije, pokazalo se ključnim za Oružane snage Republike Hrvatske. Upravo s te piste, 4. veljače 1992., pilot Danijel Borović izveo je legendarni prelet MiG-om 21, prvi nadzvučni avion u sastavu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Kasnije su s istog mjesta polijetali zrakoplovi u presudnim operacijama, uključujući i Vojno-redarstvenu operaciju Oluja. Žrtva četvorice pirotehničara tako je postala temeljna karika u obrani i oslobođenju Hrvatske.

Njihova imena – Marijan Vinković, Dušan Bulešić, Vicalj Marjanović i Stevo Grbić – trajno su upisana u povijest hrvatske slobode. Svake godine, komemoracijama u vojarni „Hrvatski branitelji Istre“ i na pulskom groblju, Pula im odaje dužno poštovanje.