Herojska bitka za Osijek: 'Izaći iz tog pakla bila je baš lutrija'

Bitka za Osijek - Nepokoreni grad, 5. prosinca 1991. ima veliki značaj. Taj je dan na cijeloj osječkoj bojišnici, dugoj preko 50 km, poginulo više od 50 branitelja, od toga 26 samo iz osječke 106. brigade HV-a

Opći i odlučni napad srpskih snaga iz više smjerova sa ciljem slamanja obrane Osijeka i osvajanja najvećeg slavonskog grada zbio se na današnji dan prije 28 godina.

Foto: Udruga veterana 130. brigade HV

Tog istog dana dogodila se i jedna od najherojskijih i najtragičnijih epizoda Domovinskog rata - bitka u šumi Rosinjača. Naime, 16 hrabrih osječkih branitelja satima su odolijevali napadima brojčano i tehnički nadmoćnijeg neprijatelja.  Pretpostavlja se da je JNA imala dva oklopno – mehanizirana voda i da je u Rosinjaču uputio sedamdesetak pripadnika, potpomognutih pripadnicima četničkih jedinica Šešeljevih „Belih orlova“.

Herojski otpor branitelja trajao je satima, a na kraju neprijatelj ipak ovladao šumom Rosinjačom. 

No branitelji su svojom ustrajnošću i junaštvom dali dovoljno vremena svojim suborcima na ostalim položajima obrane grada da učvrste svoje pozicije i pojačaju snage, što je u konačnici i spriječilo JNA i srpske paravojne postrojbe da uđu u sam Osijek.

'Gledali smo naše dečke kako ginu pored nas'

- Toga jutra bio je uraganski napad na nas. Počelo je u 8 sati minobacačkim udarom. Pucali su iz svih raspoloživih sredstava. Tukli su po drveću kako bi nas ogolili, a kad su sve porušili, onda su udarili po našim bunkerima. Gledali smo naše dečke kako ginu pored nas. U jednom trenutku više nismo imali streljiva i nismo se mogli braniti. Počeli smo se povlačiti kako smo znali i umjeli. Uzeli su naš položaj. Čak smo bili i u otvorenoj borbi jedni naspram drugih. Oni koji su se spasili, imali su nevjerojatnu sreću jer izlazak iz tog pakla je bila čista lutrija - ispričao je svojedobno za 24 sata Zdenko Žižanović, jedan od preživjelih branitelja napada na Rosinjaču. 

Foto: Dubravka Petric/PIXSELL Marija Milas izgubila je sina 18- godišnjeg sina Davora

Kroz kukuruze i minska polja tjedan dana kasnije bojna „Frankopan“, izvukla je smrznuta tijela hrvatskih vojnika. Najstariji branitelj imao je 44 godine, a  najmlađi branitelj od 16 veličanstvenih je bio maturant Trgovačke škole Davor Milas. Bilo mu je tek 18 godina.

U spomen na njegovu žrtvu škola se službeno zove Trgovačka i komercijalna škola „Davor Milas“.

Foto: Dubravka Petric/PIXSELL Davor Milas (desno)

Osječki nadvožnjak prema Tenji, u spomen na herojstvo i žrtve pripadnika 106. brigade, dobio je ime Rosinjača ’91.

Isti taj dan Antunovac je koji je napadnut iz pravca Tenje i pustare Orlovnjak nakon cjelodnevnog topničkog, minobacačkog , tenkovskog i pješačkog napada pao je  u ruke agresora.

Foto: Udruga veterana 130. brigade HV

- Branitelji nisu raspolagali dovoljnim  brojem protuoklopnih sredstava i unatoč pruženom velikom otporu morali su se povući  iz sela. Tada je utvrđena nova linija obrane oko grada Osijeka, koja se više nije mijenjala do povratka u Antunovac u sklopu procesa mirne reintegracije - kazao nam je bojnik Zlatko Dernaj, predsjednik udruge veterana 130. brigade

Foto: Udruga veterana 130. brigade HV

Tog 5. prosinca 1991. iz Antunovca je JNA protjerala sve hrvatsko stanovništvo.

Sve fotografije su preuzete iz ratnog biltena 130. brigade "MOJ DOM"