HRS: Dan Željkove Armije i autohtoni bosanski ‘non paper’
Ako je 15.04.1992. formirana ABiH, zašto je dan ranije, 14.04.1992., Alija Izetbegović, još dubokog uvjerenja kako je JNA „naša“ vojska, pozvao „JNA da stane kao tampon zona između sukobljenih strana TO i paravojske SDS-a BiH“?
Predsjednik HRS-a Slaven Raguž oglasio se priopćenjem za javnost povodom izjave Željka Komšića o obilježavanju ‘Dana Armije’ i ‘non-papera‘. On navodi kako je ”prvi bošnjački predsjednik Željko Komšić, danas za medije izjavio: ‘Armija BiH, formirana na današnji dan, je prva i jedina stala u obranu teritorijalnog integriteta BiH definiranog u ZAVNOBIH-u”. S tim u vezi Raguž postavlja nekoliko pitanja, ali se bavi i temom aktualnog ‘non-papera’. Priopćenje za javnost prenosimo u cjelosti:
Od kuda Dan armije 15.04.?
Od kuda „Dan Armije“ 15.04., ako su tek 23.06.1992. službeno postrojbe T. O. postale Armijom BiH? Ako je Armija BiH osnovana 15. 04. 1992. zašto je Alija Izetbegović 24. 04. 1992., dakle 8 dana nakon „Dana Armije“, službenom notom Predsjedništva BiH pozivao pripadnike JNA da se priključe T.O.? Zašto ih nije pozivao da se priključe ABiH? Ako je 15.04.1992. formirana ABiH, zašto je dan ranije, 14.04.1992., Alija Izetbegović, još dubokog uvjerenja kako je JNA „naša“ vojska, pozvao „JNA da stane kao tampon zona između sukobljenih strana TO i paravojske SDS-a BiH“?
Hrvatski članovi Predsjedništva su tražili da se jasno imenuje i JNA kao agresor i da se krene u vojno organiziranje u tom smjeru, Izetbegović je to odbio riječima „šta predlažeš, da se utvrdi da Armija vrši agresiju na BiH? Istina, djeluje se po Zapadnoj Hercegovini, ali se treba još utvrditi. Baterije ovdje ne rade.“, misleći na naoružanje u okolici Sarajeva.
Ako je 15. 04. 1992. osnovana ABiH, zašto je Izetbegović putem „Platforme za razgovor članova Predsjedništva sa SSNO“, zajedno s Kirom Gligorovom, u tom istom razdoblju tajno vodio pregovore s Blagojem Adžićem o „zajedničkom komandovanju snaga JNA i TO u cilju postizanja trajnog mira“?
U konačnici, ako je 15. 04. 1992. osnovana Armija BiH i ako je ona „jedina stao u obranu“, zašto se 29. 04. 1992. donosi Odluka s kojom se obrana Mostara povjerava HVO-u?
Na kraju, zadnje pitanje prvom bošnjačkom predsjedniku: ako je u listopadu 1991. spaljeno selo Ravno, ako je još ranije zauzeta Dubravska visoravan, ako su u travnju već odavno počeli napadi na Zapadnu Hercegovinu, gdje je bila ta Armija BiH u obrani tih prostora? Nije zar da je u BiH rat počeo napadom na Sarajevo?!
Patriotsko lice Željkove Armije
Armija BiH je imala 331 registrirana koncentracijska logora, u kojima je zatočeno tijekom rata 14 450 Hrvata, od kojih više od 10 000 su bili civili. Niti sud u Haagu nije našao, niti igdje postoji ijedan službeni dokument ili zapis koji bi dokazao i naznaku sustavnosti počinjenja zločina od strane HVO-a, kojeg danas bošnjački članovi predsjedništva s prijezirom spomenuše.
Počev od „Direktive za obranu suvereniteta“ Sefera Halilovića, preko odluke Alije Izetbegovića za napad na Travnik, promaknuća mudžahedina u više činove ABiH, pa do zapovijedi poput one Galiba Dervišića da se „sve ustaše po mogućnosti pobiju, a žene i djecu odvede u logore“, puno više temelja ima za potvrdu sustavnosti u činjenju zločina od strane ABiH.
U prilog tome govori podatak kako ABiH je van borbenih djelovanja ubila 1051 civila, od čega 121 dijete i ubila 644 zarobljenika HVO-a. Ta ista Armija BiH je protjerala preko 170000 Hrvata sa svojih ognjišta. Ta ista ABiH je, unatoč potpisanom sporazumu o međusobnoj suradnji sa Hrvatskom 22. 08. 1992., sustavno planirala napade na hrvatske obrambene snage i područja, o čemu otvoreno danas govori Sefer Halilović, kao što je to pisao u svojim „Direktivama“.
Bosanski autohtoni non paper
Potrefiše „Dan Armije“ i, sa suzom u očima drhtajućeg glasa, patriotske izjave Željka Komšića s objavom nekog „non papera“ koji govori o najvećoj bh blasfemiji: podjeli Bosne. Digla se patriotska kuka i motika, licitirajući tuđim životima.
Podsjeća to na jedan ne tako davni „Filipović – Karadžić“ non paper, kada su malo starije generacije licitirale tuđim životima. Dogovor koji je ne samo kočio bilo kakvu iole stratešku organizaciju vojnog otpora agresoru, jer je Izetbegović u početku (dok ga JNA nije zarobila) slijepo u njega vjerovao, nego i koji je označio početak najjače agresije na Republiku Hrvatsku, putem neometanog prolaska agresorskih snaga preko teritorija BiH u Hrvatsku.
Dogovorili njih dvojica, uz blagoslov Izetbegovića starijeg, novu Jugoslaviju. Kako se danas diže kuka i motika u obrani Bosne, tada se dizalo u obranu te neke nove Jugoslavije. Koncerti, emisije, tv program, sletovi… Koliko će se Komšić i sl. danas čuti u slučaju da im se Bosna „negdje u Bruxelles-u podijeli“, ponajbolje govori činjenica koliko su se njihovi prethodnici kad se ovaj prvi „non paper“ potpisivao, čuli kad se njihova „Bosna“ dijelila. (HRS)
