Hrvatska kulturna baština u Karinu: Zaboravljena, a financirana preko SPC-a

Povijest Crkve sv. Marka u Donjem Karinu

Rani i srednjovjekovni period
Crkva sv. Marka u Donjem Karinu bila je izgrađena u romaničkom stilu, vjerojatno između 12. i 13. stoljeća, građena od kamena tesanca. Bila je jednobrodna građevina s polukružnom apsidom, duljine oko 15 m i širine 7,30 m, a srušena je nakon turskog osvajanja — točnije, nakon 1514. godine

Kulturna i vjerska važnost
Crkva je stoljećima služila kao župna crkva te je bila povezana s poviješću lokalnoga hrvatskog plemstva i stanovništva okolnih sela. Bila je dio srednjovjekovne utvrde i kulturne tradicije Karina

Danas
Nakon njenog rušenja, ostaci crkve ostali su napušteni i prepušteni zub vremena. No, zahvaljujući lokalnim inicijativama — poput udruge Branimir — postavljena je edukativna ploča koja opisuje povijest srednjovjekovne utvrde i crkve, čime se doprinosi očuvanju i podizanju svijesti o kulturnoj baštini tog područja Prema Registar kulturnih dobara, crkva se nalazi pod zaštitom Republike Hrvatske

I ONDA SLIJEDI DRUGI DIO PRIČE: 

Video možete vidjeti OVDJE

Crkva Svetog Marka u Karinu – čija je baština?

Ovo je crkva Svetog Marka u Karinu iz 12. stoljeća. Prelijepa građevina.
Za nevjerovati je da je Srpska pravoslavna crkva svojata. Ne samo da svojata, nego se upisala u zemljišne knjige kao vlasnik. A naša “zlatna” ili pozlaćena ministrica Plenkovića to prepustila Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

I ne samo to – godišnje ih financira sa 30.000 eura za obnovu. To znači da crkvu obnavlja Srpska pravoslavna crkva, a ne naši konzervatori.

Nedavno je u Banjoj Luci bila emisija upravo o ovom objektu iz 12. stoljeća, gdje se ponosno hvale da oni obnavljaju “svoju crkvu iz 12. stoljeća”. A to za sobom povlači velike posljedice – i svi znamo kakve.

Mi znamo da je to naša baština, naša ostavština. A sada se postavlja pitanje: gdje su naši konzervatori? Gdje je naše ministarstvo? Gdje je naša akademska zajednica? Gdje je naša majčica Hrvatska?

Tko je u krajnjem slučaju osazen Marija? To je prosto za ne vjerovati.
Koliko se vidi na terenu, bez ikakvog nadzora otvara se i prekopava staro hrvatsko groblje. I to bez odobrenja i kontrole. To je za ne vjerovati.

Ne znam kako to opisati niti kome se obratiti, ali jedno je sigurno – još uvijek ima ljudi koji vode računa o tome. Hrvatske domoljube. I neće to baš tako završiti.

Ovo nije kraj, već početak jedne priče.