HRVATSKA NE SMIJE ZABORAVITI KRVAVI RUJAN 1991.

Rujan 1991. godine u Hrvatskoj je obilježila krvava agresija u kojoj su domaći srpski teroristi uz pomoć Srbije, "JNA" i srbijanskih četnika nastojali strategijom spaljene zemlje i zatiranjem svega što je hrvatsko etnički očistiti prostor na kojem su planirali uspostaviti svoju "Veliku Srbiju".

 Paljenje čitavih sela, masovni progoni i ubijanje civila, pljačke, silovanja i razaranja svega što se razoriti moglo, obilježja su tog zločinačkog pohoda nezabilježenog u novijoj europskoj povijesti. Masakri nad malobrojnim i slabo naoružanim braniteljima koji su u neravnopravnoj borbi s tehnički i brojčano neusporedivo nadmoćnijim neprijateljem nastojali pružiti otpor i zaštiti civilno stanovništvo i domove ljudi, njihova zarobljavanja i odvođenja u logore gdje su mučeni na najokrutnije načine, uz istodobnu propagandu o "srpskoj ugroženosti", postajali su dijelom svakodnevice i u hrvatskom narodu izazivali strah i konsternaciju, ali jednako tako i opravdano ogorčenje i odlučnost da se Domovinu obrani po svaku cijenu.

 Slično je bilo u svim krajevima Hrvatske izloženim agresiji - od Slavonije preko Korduna i Like do sjeverne Dalmacije i Gorskog kotara, a u Crnoj Gori su se grupirale snage čiji je cilj bio osvojiti Konavle, Župu dubrovačku i grad Dubrovnik, te tako "odsjeći" jug Hrvatske od ostatka zemlje.

 Sjetimo se kako je počelo i spomenimo samo neke od događaja iz prvih mjeseci rata, iz razdoblja te za hrvatski narod i građane Hrvatske teške, mučne i tragične 1991. godine, koja je svojim krvavim tragovima zauvijek obilježila živote mnogih i ostala u kolektivnom sjećanju Hrvata i svih drugih žrtava tih divljačkih pohoda kao vrijeme patnji, stradanja, ali i ogorčenog, hrabrog otpora silama zla i destrukcije.

 Četnici iz Srbije, "JNA" i srpski "teritorijalci" (uključujući i domaće "krajinske" teroriste), svoje su zločinačke operacije započeli nakon serije mitingaških pohoda, već u rano proljeće 1991. godine napadima na policijske postaje – najprije u Pakracu pa potom u Glini i drugim mjestima. Oni su izazvali i sukob na Plitvicama (31. ožujka – Krvavi Uskrs) gdje kao prva žrtva naših snaga gine 22-godišnji redarstvenik Josip Jović, a potom i pokolj u Borovu Selu (2. svibnja kad iz pripremljene zasjede, podmuklo i kukavički ubijaju i masakriraju 12 hrvatskih redarstvenika i ranjavaju njih 23). Od tada nadalje, domaći srpski teroristi u savezu s "JNA" i svojom subraćom - četnicima iz Srbije, napadaju hrvatska sela i gradove, posebice na Banovini, u Slavoniji, Gorskom kotaru, Lici, Dalmaciji, te na Kordunu.

 Otvorena agresija na Hrvatsku s područja Srbije krenula je 3. srpnja 1991. godine prelaskom pješačko oklopnih snaga "JNA" i četnika (oko 60 tenkova i drugih borbenih sredstava) preko mosta na Batini i okupacijom Baranje, a uskoro i preko mosta kod Bogojeva nakon čega slijedi udar na istočnu Slavoniju u koordiniranoj operaciji s njihovim postrojbama koje prodiru iz smjera Iloka prema Vukovaru.

 Podsjećanja radi, evo kako je to teklo u zajedničkim napadima "JNA", četnika iz Srbije i njihovih domaćih pomagača - "krajišnika" u prvim tjednima:

 7. srpnja - četnici i "JNA" razorili su i spalili hrvatsko selo Ćelije u istočnoj Slavoniji, žitelje pobili ili protjerali. Bilo je to prvo etničko čišćenje u Europi poslije Drugog svjetskog rata;

13. srpnja - jakom topničkom vatrom postrojbe agresora napale su hrvatska sela na Banovini: Hrastovicu, Kraljevčane, Hrvatski Čuntić, Dragotince i Prnjavor;

22. srpnja - topničkim projektilima napadnuto je hrvatsko selo Berlete u Lici;

23. srpnja - izvršen je brutalni topnički napad na sela na Kordunu, Vaganac i Drežnik (općina Slunj);

24. srpnja - iz okolnih sela (Pačetin, Bršadin, Petrovci) jakom topničkom vatrom napadnuti su Bogdanovci (u istočnoj Slavoniji);

26. srpnja - zapaljeno hrvatsko selo Struga Banska (na Banovini), ubijeno najmanje 10 hrvatskih civila, ostali protjerani;

28. srpnja - ponovni topnički napadi na Banovini, na meti su sela Hrastovica i Bačuga;

1. kolovoza - u ranim jutarnjim satima četnici i "JNA" napali topništvom postaju Hrvatske policije u Dalju u kojoj su se pored redarstvenika nalazili i pripadnici Civilne zaštite, te ih pozvali na predaju, što su branitelji odbili. Poslije punih 10 sati opsade  za koje se vrijeme neprekidno pucalo po okruženoj zgradi, agresor je zauzeo postaju i ubio 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora Narodne Garde i četiri člana Civilne zaštite. Dalj, Erdut i Aljmaš (istočna Slavonija) su okupirani, mnogi hrvatski policajci i branitelji pobijeni, izvršen masakr nad najmanje 39 civila, tisuće građana je protjerano;

4. kolovoza - započinju topnički napadi na Vukovar kojeg  okružuju četnici i "JNA";

5. kolovoza - masakr u Lovincu (Lika), brutalno ubijeno 5 hrvatskih civila;

14 kolovoza - masakrirano 5 hrvatskih civila u selu Kraljevčani (Banovina);

16. kolovoza - pokolj nad 4 hrvatska civila u Peckom (Banovina);

17. kolovoza - minobacačima napadnuto Grubišno Polje u zapadnoj Slavoniji, 2 osobe teže i 5 lakše ranjeno;

18. kolovoza - četnici i "JNA" napali Hrastovicu, Luščane i Grabovac (Banovina), mnoge Hrvate pobili, ostale protjerali, sela opljačkali i zapalili;

21. kolovoza - topništvom napadnut Daruvar (zapadna Slavonija), istoga dana i Sarvaš u istočnoj Slavoniji;

22. kolovoza - ratni zrakoplovi "JNA" tuku Vinkovce – jedan hrvatski policajac ubijen, 5 teško ranjeno;

25. kolovoza - u vrijeme nedjeljnog ručka (između 12:00 i 13:00 sati), ratni zrakoplovi "JNA" raketiraju Vukovar;

26. kolovoza - borbeni zrakoplov "JNA" MIG-21 bombardirao Sunju (selo kod Siska);

28. kolovoza - zapaljeno selo Skela (na Banovini), ubijeno najmanje 10 hrvatskih civila, slično se dogodilo i u Unčanima, Kozibrodu, Zamlači, Madžarima, Hađeru. Ratni zrakoplovi "JNA" bombardirali auto-cestu Zagreb – Beograd, kod Okučana i Novu Gradišku;

29 i 30. kolovoza - ratni zrakoplovi "JNA" ponovno bombardirali Vukovar;

30. kolovoza - ratni zrakoplovi "JNA" bombardirali selo Kruševo (u Dalmaciji);

1. rujna - topništvom se razara Slavonski Brod. Istoga dana uslijedio je napad na Daruvar (prigradsko naselje Doljani), događaj poznat kao Krvava daruvarska nedjelja, poginulo 6 branitelja, 11 ih ranjeno, ali grad je obranjen;

2. rujna - u selu Berku (kod Vukovara) ubijeno 5 Hrvata. Četnici i "JNA" okupirali sela u istočnoj Slavoniji (Berak, Oriolik, Grabovo, Bokšić, Čakovce, Mikluševce i Tompojevce). Iz tenkovskog garnizona smještenog u vojarni "Vasilj Gaćeša" započelo topničko razaranje Petrinje pod zapovjedništvom ratnog zločinca potpukovnika Slobodana Tarbuka.;

3. rujna - u napadu na Osijek ubijeno 14 osoba, 28 ranjeno. Okupirano Bilje (Baranja) i Sotin (kod Vukovara). Bačene kasetne bombe na Gospić a napadnuti u više navrata Perušić, Gospić i Lički Osik. Pokolj nad 20 Hrvata u Graboštanima, Stublju i Majuru (Banovina);

4. rujna - od domaćih i srbijanskih četnika ubijeno i masakrirano 22 hrvatska civila u Balincima, Čojlugu i Četekovcu uz bestijalna iživljavanja nad žrtvama;

5. rujna - granatiran Gospić i razaran topničkim projektilima Lički Osik. Okupirani Okučani i šire područje (zapadna Slavonija);

6. rujna - Osijek je i dalje izložen teškim topničkim udarima, oštećena katedrala i crkva sv. Petra;

8. rujna -  U Kusonjama (kod Pakraca) masakrirano 20 hrvatskih gardista koji su pokušali spriječiti stalne topničke udare od strane srpskih terorista po Pakracu;

11. i 12. rujna - okupirani su Hrvatska Dubica i Hrvatska Kostajnica na Banovini, te Kruševo, Lovinac, Sveti Rok i Jasenice u Lici;

12. rujna - na Vinkovce je ispaljeno oko 500 projektila;

13. rujna - okupirana Hrvatska Kostajnica, brojni civili i branitelji pobijeni, oni koji su zarobljeni prebačeni u logore Manjaču i Glinu, dio zarobljenika poslije predaje strijeljan;

14. rujna - okupirano je Topusko (na granici između Banovine i Korduna);

15. rujna - okupirani Gornji Bogićevci i Kosovac (zapadna Slavonija);

16. rujna - okupirani Čovac, Gređane i Novi Varoš (Brodsko-posavska županija). "JRM" blokirala sve hrvatske luke pod prijetnjom razaranja primorskih gradova;

16. rujna - sa 6 navođenih raketa zemlja-zemlja raketiran odašiljač, na Sljemenu;

16. - 23. rujna - vodi se teška bitka za Šibenik, grad obranjen zahvaljujući hrabrosti, požrtvovnosti i ustrajnosti branitelja;

17. rujna - agresor zauzeo HE Peruća i Rovanjsku (kod Zadra), istoga dana iz Drniša i okolice protjerao oko 17.000 stanovnika;

18. rujna - još jedan u nizu žestokih napada na Petrinju, na položaju kod nove bolnice masakrirano 17 pripadnika Zbora Narodne Garde;

20. - 21. rujna - okupirana sela u okolici Petrinje i sam grad Petrinja;

21. rujna - pripadnici paravojnih postrojbi SAO Krajine predvođeni Željkom Ražnatovićem Arkanom u zgradi policije u Dalju, ubili su iz vatrenog oružja jedanaest zatočenika Hrvata, te odnijeli i pokopali njihova tijela u masovnu grobnicu u selu Ćelije. Istoga dana u Ivanovu Selu ubijeno je 7 osoba, 12 ranjeno, a sudbina jedne osobe nepoznata (sve žrtve bile su češke nacionalnosti);

22 – 23. rujna - okupiran je Tovarnik (u pokolju ubijeno 68 osoba uz surove masakre pojedinaca i skupina civila i branitelja);

23. rujna - okupiran je Veliki Miletinac kod Daruvara (tri osobe su ubijene, 2 odvedene i mučene);

24. rujna - u selu Babić Most (kod Otočca) četnici su ubili 3 civila i još 7 u obližnjoj Brloškoj Dubravi;

25. rujna - napadnuti Tordinci (na području Tordinaca, Antina, Ćelija i Korođa nakon rata otkrivena je masovna grobnica s 208 tijela žrtava srpske agresije). Pripadnici "JNA" u autokampu Grabovac (Plitvička jezera) ubili 3 malodobne osobe;

29. rujna - agresorske snage okupirale sela Korođ i Antin. Major "JNA" Milan Tepić uništio skladište oružja Barutana u selu Bedenik (kod Bjelovara), u eksploziji poginulo 11 pripadnika Zbora Narodne Garde;

29 – 30. rujna - snage "JNA" napale Nadin, Murvicu i Zadar;

29 – 30. rujna - 1991. agresor okupirao Stare Jankovce (u Vukovarsko-srijemskoj županiji).

 Ovdje spomenuti događaji samo su djelić svega onoga kroz što je Hrvatska prolazila na samome početku krvavog, neobjavljenog i nametnutog rata na trnovitom putu ka svojoj samostalnosti.

 Ne smijemo to nikad zaboraviti. Nemamo pravo zaboraviti. Pogotovu danas, kad se istina ne rijetko tako bezočno i drsko izvrće ili potiskuje. I utoliko prije što zločinci nisu kažnjeni i nema pravde i zadovoljštine za žrtve.

 

Srpske snimke Tovarnika nekoliko dana poslije pada (20. rujna 1991.):

 

Zlatko Pinter/PDN