Hrvatska pobjednički kroz pakao Burse, Kovačić utrpao dva komada, Livaković briljantan
TURSKA - HRVATSKA 0:2 (Kovačić 20., 45.+4.)
TURSKA (4-3-3): Günok - Celik, Söyüncü, Demirel, Kadioglu - Kökcü (od 65. Guler), Özcan, Calhanoglu (od 38. Yuksek) - Ünder (od 81. Tosun), Ünal (od 81. Nayir), Aktürkoğlu (od 65. Yilmaz)
HRVATSKA (4-3-3): Livaković???? – Stanišić, Šutalo, Gvardiol????, Barišić – Modrić (od 84. Majer), Brozović, Kovačić⚽⚽ – Pašalić (od 65. Juranović), Kramarić (od 84. Musa), Perišić (od 90.+2. Ivanušec)
BURSA - stadion Timsah Arena. Gledatelja: 40,000. Sudac: Andreas Ekberg (Švedska).
Oni stariji sjetit će se tih mečeva. Došao je onakav, svima atraktivan i simpatičan, velik, ali u nekom svom filmu. Meč bi krenuo, a on bi bacio pet-šest, što ja znam koliko neprisiljenih pogreški. Bio je među top 10 tenisača toga vremena, s druge strane stajao je neki kvalifikant, ali lupao je forhend, bekend, što god pomislite posvuda. Mreža, aut, prijestup, dvostruka... Što god pomislite.
OBA GOLA MATEA KOVAČIĆA POGLEDAJTE OVDJE.
Nakon uvodnih minuta u Bursi, apsolutno, pred oči je sjelo ime i prezime Gorana Ivaniševića. Iako i Marina Čilića, ako vam je generacijski bliži. Veliki šampioni imali su tih dana, živcirali nas do beskraja, a baš u Bursi "vatreni" su ispočetka bili njihova personifikacija: lopta iz zadnjeg, ili srednjeg reda - protivniku, ili u bunar. Pa krenemo s boka, zapletemo se u tursku mrežu. Onda i Modrić uzme loptu, ali - u ništa. Strašno je, iskreno, izgledala Hrvatska tih prvih cca pola sata utakmice s Turskom. Istina, i domaćin je bio nabrijan i željan velikog skalpa, međutim više je bilo do nas, nego njih.
Za razliku od Čilića i Ivaniševića, Dalić je, ipak, na kraju terena imao Livakovića, koji je čuvao potencijalne, suparničke "winnere", a kada smo se malo konsolidirali, onda smo stvorili akcije koje su nam ubrzo donijele prednost, i to na "servisu" suparnika: naime, u 20. minuti Šutalo dugačkim dodavanjem pronalazi Stanišića koji odmah gura Pašalića u prostor, veznjak Atalante odigrava dupli pas s Perišićem, da bi potom iz drugog plana natrčao Kovačić i matirao turskog vratara Gunoka za 1-0, za onaj "winner" koji se čekao. U tome času, imali smo "break" viška...
Ipak, Turci i dalje napadaju, a mi u otvaranju napada i dalje griješimo - netipično s doduše umornim Modrićem u jednoj od glavnih uloga - ali Turska ipak nije, nasreću, ta klasa da nas kazni, pa u dodatak prvoga poluvremena ulazimo s mišlju neka "izdržimo", no jaki domaćin u defenzivi se gubi pa u nadoknadi Modrić spretno reagira i s centra gura Pašalića u kontru koji probija lijevi bok i gađa iskosa, da bi nakon obrane Gunoka Kovačić natrčao i poentirao drugi puta... Dojam je drugačiji, ali nakon prvoga dijela na semaforu stajalo je 2-0 za Hrvatsku. Sada imamo i "set"...
Izuzev naših grešaka, Stefan Kuntz, očito, Turcima je dao potpunu slobodu, koja je, izgleda, mučila naše: naime, samo u prvom poluvremenu imali su Turci čak 18 pokušaja, i 13 uspješnih driblinga, dakle svojevrsni "free style" nogomet koji je naše mučio, no s vremenom, i s dva "breaka" i setom u džepu, domaćin je padao, a mi smo dobivali na snazi. Ali, za razliku od subote, kada smo bili dominantni i imali 1-0 s Walesom, što nas je činilo fragilno sigurnim, ovdje smo imali 2-0, uz neki grč da jedan gol mijenja sve. Nogomet je čudesna igra...
Pa ipak, Hrvatska je u drugom kolu kvalifikacija pronašla put do pobjede koja nas vodi do nogometnog "grand slama", Eura 2024. u Njemačkoj - trijumf "vatrenih" u drugom kolu, na najtežem terenu, u Turskoj, i s osvojenih četiri boda, došli smo na čelo skupine i u sljedećih šest mečeva moramo potvrditi status nositelja, a ne kvalifikanta, a ujedno i zadržati zalet prema Nizozemskoj i Final Fouru Lige nacija.
- Nešto nam je sreća i uzela - rekao je Dalić nakon Walesa.
Jest, ali u Turskoj nam je opet i vratila...
