HRVATSKA SRAMOTA: Iz ovog grada je i gradonačelnik odselio za – Njemačku!
Ovo je lijep gradić, ima potencijala. Kraj je prekrasan i čist, ekološki nezagađen. Ima svoje prednosti i miran je gradić. Ja ne mogu reći da nije tako, meni je ovdje stvarno lijepo, ovo je naš izbor i mi smo odabrali ovdje živjeti. No svjesni smo da se moramo ubiti od posla i raditi puno više nego da smo negdje drugdje. Ovaj grad volim, ali tu je teško živjeti nekome tko ovdje nije rođen i nema izvora prihoda. Jer većina je ljudi prisiljena otići, nemaju gdje raditi – govori Svjetlana Lenac, stanovnica Hrvatske Kostajnice, nekoć gradića na granici Napoleonovih Ilirskih pokrajina, a sada na granici Europske unije, za Večernji list.
Gradonačelnik otišao u Njemačku
Svjetlana Lenac sa suprugom Lovrom ima OPG te im je glavni proizvod autohtona “kostajnička pletenica” od sušene buće. U sedam godina uspjeli su razviti dotad nepoznat i nov proizvod koji promoviraju na sajmovima, a potražnja je velika. Na kostajničkom području na Badnjak se svake godine tradicionalno pripremaju sušene buče kao salata. Tako je bilo i u obitelji Lenac, dok Svjetlani i Lovri nije palo na pamet da pokušaju to predstaviti i drugima.
Danas cijela obitelj radi na tome, u dva mjeseca sezone od jutra pa do duboko u noć oni režu i gule buče. Poduzetnici poput nje u ovom se kraju suočavaju s mnogim problemima kojih u nekim drugim dijelovima Hrvatske nema. Prvi i najveći je da nema ljudi, a oni koji ovdje žive imaju male prihode. Poljoprivredne površine su zapuštene, a one koje su zasađene poljoprivrednici moraju braniti od divljači.
– Mi smo u startu bili svjesni da kod nas u gradu i županiji nećemo ništa prodati i da nam je tržište vani. Ovdje ljudi žive i preživljavaju. Ovo je jako siromašan kraj i nakon sedam godina ovdje nešto prodamo tek tu i tamo, najčešće za poklon. Proizvode stoga plasiramo drugamo, Istra, Dalmacija, Zagreb… – kaže Svjetlana opisujući situaciju u Hrvatskoj Kostajnici, jednom od, po broju stanovnika, najmanjih gradova u Hrvatskoj. A koliko je ovdje teška situacija, svjedoči i to da je prethodni gradonačelnik otišao u Njemačku trbuhom za kruhom. Prema popisu stanovništva iz 2011. Hrvatska Kostajnica ima 2756 stanovnika, no svi se slažu da je ta brojka danas manja.
Onaj tko se izborio i ostao živjeti u Hrvatskoj Kostajnici, kazuje za Večernji list najmlađi gradonačelnik u Hrvatskoj, 31-godišnji Dalibor Bišćan (HDZ), može reći da je izdržao najteže razdoblje i krizu. – Kada pitate kako se ovdje živi – mogu reći da je teško financijski, sredstva se koriste samo za ono najosnovnije, a to su hrana i režije, opisuje gradonačelnik situaciju, istaknuvši da je njegova gradonačelnička plaća manja od prosječne plaće u Zagrebu. Grad je u bliskoj prošlosti imao rat, ali i druge velike nedaće – 2017. bankrot i blokadu gradskog računa, 2018. veliki odron koji je uništio desetak kuća, 2019. poplavu, a sada je stigla i pandemija.
– To nas je sve naučilo da se okrenemo sebi, znamo da sami moramo postići što možemo, iako imamo potporu ministarstava. Vrtić koji je bio u blokadi sada ima 65 djece, najviše do sada. Sufinanciraju ga Majur i Donji Kukuruzari čija djeca također idu u vrtić. No imali smo problema s kadrom jer nema ljudi. Sada tu rade i dvije odgojiteljice koje su se doselile iz Zagreba, a bez njih teško da bismo ovdje mogli naći i ravnateljicu vrtića jer jedna od njih sad obavlja i tu funkciju. Došle su jer je ovo uistinu lijepo područje za život, samo treba posla – napominje Bišćan, dodajući kako povlače novac iz Europske unije te su u protekle dvije godine u vrhu povučenog novca po glavi stanovnika. Uz pomoć vojske lani su uklonili mnoge ratne ruševine tako da grad dobiva ljepšu vizuru.
– No za daljnji napredak treba nam kapital, ne mogu stanovnici sa svojim malim plaćama stvarati i investirati u kuće, poslove. Treba nam neki veći poticaj kapitala izvana kako bismo osigurali budućnost – objašnjava gradonačelnik i dodaje da se posljednjih godina doseljavaju mlade obitelji. Do 2016. su na godišnjoj bazi imali dvije kupoprodaje nekretnina u gradu, a lani je prodano 28 objekata.
Pounje, tekstilna tvrtka osnovana 1958., nekad je bila nosilac razvoja cijelog ovog područja, Pomalo morbidno, ali ih trenutačno na životu drži pandemija, tj. potražnja za zaštitnim maskama koje su sada jedini proizvod tvrtke s 14 zaposlenih. A prije su imali puno više radnika i veći asortiman.
Lijepa, ali bez perspektive
– Korona nas je najprije unazadila jer nitko nije uzimao robu. Nismo proizvodili kako nam roba ne bi stajala na skladištu. Sada su sreća u nesreći te pamučne maske koje šivamo i koje po narudžbi dostavljamo. Izrađujemo maske, i dok ide, ide – kazuje voditeljica prodaje Pounja Snježana Lončar dok pokazuje tipove različitih maksi koje rade. Hoće li Pounje opstati, vidjet ćemo, no znamo da neće svi Kostajničani tamo dočekati iduću godinu. Jedan od njih je Daniel Pavlić koji je pokrenuo nekoliko udruga u Hrvatskoj Kostajnici, organizirao festivale… Za njega je Hrvatska Kostajnica izgubila perspektivu. – Nekako mi se čini da se radi samo face lifting grada, a ovdje nema posla, nema egzistencije za djecu ni aktivnosti. Ja i moja obitelj odlazimo na proljeće– govori Pavlić dok šeće ulicama Hrvatske Kostajnice, grada koji brani vanjske granice Europske unije.
