Više pozitiva Vatrenih poslije Europskog prvenstva prolazi prilično u sjeni negativnih tematika. Jedna od takvih je i nastup Matea Kovačića. Do sada je bio uglavnom osporavan zbog reprezentativnog učinka, često i nepravedno jer mu se stalno nametalo prevelika očekivanja. Ironija je sudbine da se nakon očitog iskoraka i kontinuiteta prikazanog na ovom turniru gotovo o tome niti ne govori…

Odigrao je Kovačić četiri utakmice, sve kao starter, i skupio 341 minutu igre od mogućih 390.

Logičan iskorak

Taj prosjek od 85 minuta ukazuje na bitno veću važnost koju mu je dao izbornik Zlatko Dalić. Reprezentativni iskorak dogodio se kao logičan nastavak napredovanja, kojeg je Kovačić iskazao u Chelseaju.

Iako je za londonski klub odigrao već 140 utakmica, ključni događaj koji je odlučno utjecao na porast Kovačićeve igre jest dolazak Thomasa Tuchela na klupu Chelseaja. Njemački trener je od početka imao jasnu ideju igre, i pogotovo jasnu ulogu koju u toj fizionomiji igre namjenjuje hrvatskom nogometnom reprezentativcu.

Odlika na cijeni

Kovačić ima odlike koje Tuchel iznimno cijeni, a to je tehnička kontrola lopte, brza i okomita proigravanja, preciznost pasa, ulaz između linija i visoka količina trke.
Na neki je način njemački trener odlučnije od drugih ukazao na vrijednost igrača koji povezuje obrambenu liniju s ofenzivnom, odnosno, kvalitetno defenzivnu fazu brzo prebacuje prema ofenzivi.

To su odlike koje su prije više godina analitičari u Madridu prepoznali kao jednu od najvažnijih vrlina Luke Modrića. Igrača koji je imao velikog utjecaja da Real dovede Kovačića iz Intera, ali ne dovoljno uvjerljivosti da svog mlađeg prijatelja nagovori na ostanak u Madridu.

Jedan od razloga je, paradoksalno, upravo Modrićeva izvanredna, kontinuirana i stabilna uloga ključnog igrača na poziciji koja je i Kovačićeva. Kad je Modrić u prvoj eri Zidanea bio ozlijeđen, francuski trener je Kovačiću prepustio njegova zaduženja, i to je vrijeme kada je Kovačić najviše zadovoljio stroge i zahtjevne medijske analitičare, odnosno struku.

No, kao i mnogi drugi vezni igrači (i Ceballos, Odegaard…) koji su se morali suočiti s manjkom prostora u Realovom veznom redu, i Kovačić je odlučio potražiti novu sredinu za iskorak.

Kod Franka Lamparda igrao je puno (90 utakmica u prosjeku 66 minuta), ali momčad pod tim neiskusnim trenerom nije djelovala tako kvalitetno i smisleno kao sada kod Tuchela. Posljedično je i Kovačić imao uspona i padova, te se njegova forma ljuljala kao i učinci koje je iskazivao u reprezentaciji.

Tuchelova ruka

Ostavimo li po strani taktičke priče, a one su, kako pokazuje i osvajanje Lige prvaka bitno viših razina u odnosu na prije, Thomas Tuchel je napravio najveću stvar za Kovačića time što mu je dao maksimalno povjerenje.

U sada već prilično bogatoj karijeri (s 27 godina ima 410 utakmica, većinom u ligama petice i euro kupovima) Kovačić je najbolje funkcionirao kad osjeća da mu se vjeruje. Prije svih kada taj stav ima trener, a onda i okruženje.
Naravno da podosta utjecaja ima iskustvo i dojmljiv prevaljeni mu put od debija u Dinamu prije 11 godina, životno sazrijevanje (obitelj, postao otac…), ali za vidljiv napredak u njegovom igračkom kadru, podrška Tuchela bila je krucijalna…

Trojka vrhunskih

Zlatko Dalić je trojku vrhunskih veznjaka, Brozović-Modrić-Kovačić, definirao kao ključni dio momčadi. I na ovom Euru najbolji je dojam uvjerljivo ostavio baš Kovačić. Za Hrvatsku, koja će se uskoro morati suočiti s odlaskom Luke Modrića, to je najbolja moguća vijest.

Kapetan Vatrenih je već davno istaknuo uvjerenje da je Kovačić njegov logičan nasljednik. Sukladno igri koju sada pokazuje, ta je najava ispravni pogled na perspektivu. Neće, naravno, Kovačić biti isti kao Modrić, ali njegov nogomet je svakako najbliža varijanta jedinstvenom veznjaku kakav je aktualni kapetan reprezentacije Hrvatske. Već je to dovoljan razlog da se lakše prihvati trenutak kada će Kovačić preuzeti mnogobrojne Modrićeve kompetencije.
Tko zna, možda će tada biti rasterećeniji i kao takav još učinkovitiji…