“Hvala” Budo i ostala stoko…
“Hvala” Budo i ostala stoko. Hvala na tome što je 25.09. 1991. godine Hrvatska iz New Yorka dobila strašnu vijest – Vijeće sigurnosti izglasalo je Rezoluciju br. 713. kojom se uvodi embargo na uvoz oružja Jugoslaviji.
Šef diplomacije agresorske Jugoslavije “Hrvat” Budimir Lončar 1991. u jeku napada i pokolja JNA na Hrvatsku, nalaže Vladislavu Jovanoviću, Miloševićevu čovjeku u UN, da pošalje pismo Vijeću sigurnosti, a potom i sam daje izjavu pred Vijećem sigurnosti UN: zatražio je uvođenje embarga na oružje.
Time je osudio Hrvatsku na smrt, a u inverziji ratnih događaja nakon smrti Tuđmana, koja traje i danas postaje poželjan i zaslužan političar, savjetnik dvojice predsjednika Hrvatske!
Budimir Lončar – čovjek koji je osudio Hrvatsku na smrt kasnije postao savjetnik dvojice predsjednika iste države
Što se Budimira Lončara tiče, on je na kraju završio umjesto u zatvoru najprije u Uredu predsjednika Stjepana Mesića, pa potom i njegovog nasljednika Ive Josipovića, čime je nagrađen za nepopravljivu štetu nanesenu građanima Hrvatske i hrvatskom narodu.
Ovaj stari komunistički aparatčik (beskrupulozni oficir Rankovićeve OZN-e na zadarskom području, od 1950. godine kooptiran u diplomaciju), čak je i odlikovan Medaljom Grada Zagreba (u veljači 2019.) koju je odbio primiti nakon što se digla halabuka u javnosti.
Nasuprot stavovima onih koji ga (iz raznih razloga) opravdavaju, pa čak iznose i apsurdne tvrdnje (poput novinara Drage Hedla) kako je to što je Lončar radio bilo „u korist Hrvatske“ stoje nepobitni dokazi da je riječ o izvanserijskoj štetočini koja bi u svakoj normalnoj zemlji završila na robiji a ne u bilo čijem predsjedničkom uredu.
Kakvu je „konstruktivnu“ ulogu imao u to vrijeme u odnosu na Hrvatsku, svjedoči i to što je Hrvatska Vlada demokratskog jedinstva nedugo poslije uvođenja embarga (27. rujna 1991. godine) donijela mišljenje u kojemu otkazuje pravo Budimiru Lončaru djelovanja i nastupanja u ime Republike Hrvatske i u njemu kaže sljedeće:„Vlada Republike Hrvatske ocjenjuje da savezni sekretar za vanjske poslove gospodin Budimir Lončar kontinuirano zastupa politiku podjednake odgovornosti za jugoslavensku krizu izjednačavajući agresore Republiku Srbiju i JA i napadnutu Republiku Hrvatsku.
Takvi pristrani stavovi gospodina Lončara kulminirali su njegovim nastupom na sjednici Vijeća sigurnosti s porukama o jednakoj krivici i ‘zajedničkoj nesreći hrvatskog i srpskog naroda instrumentaliziranih na tako žalostan način od strane uzajamno isključivih političkih opcija’.
Neprihvatljivo je i žalosno da stanje u Jugoslaviji i napadnutoj Hrvatskoj bolje od gospodina Lončara poznaju, razumiju i tumače diplomati stranih zemalja što je posebno došlo do izražaja u nastupu američkog državnog sekretara gospodina Jamesa Bakera na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a.
U skladu s izraženim ocjenama Vlada RH odriče pravo saveznom sekretaru vanjskih poslova gospodinu Budimiru Lončaru da djeluje i nastupa i u ime Republike Hrvatske.
“Slučaj Budimira Lončara samo je još jedan u nizu dokaza kako našom Hrvatskom (nažalost), još uvijek vladaju djeca komunizma kojima nije stalo do dostojanstva i digniteta zemlje, niti do povijesne istine, nacionalnog ponosa i vitalnih interesa ovoga naroda.
Ako mi danas sami nagrađujemo takve destruktivce kakav je metuzalem Budimir Lončar (koji i pored svega što nam je učinio i danas u životnoj dobi od preko 95 godina „vedri i oblači“ u hrvatskoj diplomaciji), to onda govori više o nama nego o njemu.
Quo vadis, Hrvatska?” napisao je svojevremeno Zlatko Pinter,dragovoljac Domovinskoga rata, koji objavljuje kolumne, analitičke članke i knjige o temi ratnih stradanja i Domovinskog rata.
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**
