I OPET SMO PRIČALI SAMI SEBI…
Ne mogu se osloboditi s vremenom, sve više tuge što u meni izaziva tvrdnja iz ovog naslova i naslovne fotografije, a da nakon sređivanja osobnih emocija nešto ne progovorim o tome.
Naime već sada više od dva desetljeća pohodimo Ličku Senjsku županiju i Grad Gospić gdje na dan 09.rujna svake godine odajemo počast svim stradalim pripadnicima ratne garde i policije u vojno-redarstvenoj operaciji „Medački džep“.
Svake godine, a tako i ove županijske, gradske i crkvene vlasti u suradnji sa Ministarstvom hrvatskih branitelja, Ministarstvom obrane, Ministarstvom unutarnjih poslova i agilnim članovima udruge specijalne jedinice „Tigar“ i udruge gardijske brigade „Vukovi“ Gospić, organiziraju velebnu svečanost kako bi se iz zaborava otrgnula ova za slobodu djela Ličko senjske županije, Grada Gospića i Hrvatske u cjelini bitna akcija. Sama akcija osigurala je mirniji život građana ovog kraja jer su njezinom provedbom, srbočetnićke snage potjerane sa ovih prostora, a oslobođen dio područja je po okončanju 11.rujna predan na monitoring snagama UNPROFOR-a.
Ove su se godine na dvadeset osmoj godišnjici u Gospiću okupili brojni sudionici akcije iz svih krajeva Hrvatske i domicilni branitelji uz delegirani državni vrh, te molitvom, kratkim evociranjem sjećanja uz polaganje vijenaca i paljenjem svijeća dostojanstveno obilježili taj već danas povijesni dan.
No svim je učesnicima u svečanosti ostao gorak okus zbog nezainteresiranosti građana za ovu svečanost, nedolaska učenika tamošnjih srednjih i osnovnih škola da čuju na tamo održanom satu povijesti o događajima koji su prethodili njihovoj slobodi koju danas uživaju.
Nikako si ne mogu objasniti nezainteresiranost ravnatelja i nastavnika povijesti koji u svojim programima imaju obavezu izučavanja tema iz Domovinskog rata da nisu ovaj događaj iskoristili za terensku nastavu i na osnovu govora još danas živućih povijesnih dionika omogućili svojim učenicima kvalitetan sat povijesti.
Sada dok sam se u ovom iznošenju činjeničnog stanja lišio svih emocija, ostaje mi samo nada da i slijedeće godine nećemo opet „PRIČATI SAMI SEBI“
Antun Berljak
