Ide li rat u Ukrajini ipak prema svome kraju!? Ovo su razlozi zbog kojih bi mogli krenuti pregovori...

Dobro je da Kijev mijenja retoriku jer pregovori su najbolje rješenje. Sve drugo odnosi prevelik danak u krvi

Direktor središnje američke obavještajne agencije (CIA) William Burns početkom godine naglasio je da je sljedećih šest mjeseci presudno u Ukrajini. Češki predsjednik Petr Pavel, bivši general na visokom položaju u NATO-u, prije koji je mjesec rekao da Zapad može dati punu podršku još samo jednoj ukrajinskoj protuofenzivi. Sljedeća, negdje iduće godine, mogla bi se suočiti s ratnim zamorom. Podupirući tako Burnsove riječi. "CIA, snajka, CIA, upropastili su pola svijeta", ali sada možda rade u cilju prestanka rata.

Pogledati je dovoljno i na kalendar da se pronađe rezon za tezu o šest mjeseci: krajem godine počinje kampanja za izbore u Rusiji, Ukrajini, SAD-u i EU. Ujesen će biti u Slovačkoj gdje bi na vlast mogla doći proruska koalicija koja bi mogla slijediti stavove Mađarske, što je loša opcija po jedinstvo NATO-a i EU.

Slažu se preduvjeti koji bi sve zainteresirane strane mogli voditi prema pristupanju pregovorima. Mislim da je to kontekst u kojem treba tumačiti izjavu iz najužeg kruga ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da bi se s Moskvom moglo raspravljati o budućnosti Krima. Kijev i dalje, razumljivo, gaji nadu da bi vojnim putem mogao osloboditi okupirane dijelove teritorija, ali je bilo više nego dovoljno izjava koje su ostavile u zraku je li cilj povratak na stanje prije 24. veljače 2022. ili potpuno oslobađanje, uključujući Krim.

Ozbiljni vojni analitičari proruskih i proturuskih nazora upozoravaju da bi vojni put prema Krimu bio popločan golemim brojem žrtava. General Surovikin, koji je preuzeo zapovijedanje ruskim snagama ujesen prošle godine, promijenio je strategiju iz napadačke u aktivnu obranu. Ključni potez u tom smjeru bilo je utvrđivanje obrambenih linija, što je brzo, već u doba povlačenja iz Hersona, učinjeno na pristupima Krimu.

Stav prema kojem se o Krimu može pregovarati važan je pomak jer time Kijev čini ustupak nakon kojeg se na Moskvu može vršiti pritisak da negdje otkorači. Tako se stvaraju pregovarački preduvjeti. Strategijski gledano, Krim je od najveće važnosti za Moskvu jer njegovim gubitkom ostaju bez čvrstog uporišta koje im daje mogućnost kontrole Crnog mora. Kremlj bi htio sačuvati i kopneni most od Rusije do Krima što neće biti tako lako: ukrajinska ofenziva bi, prema procjenama, udarila negdje iz Zaporižja prema Azovskom moru.

U taj kontekst treba staviti i protivljenje SAD-a da Kijev na summitu NATO-a u srpnju dobije definiran plan pristupanja Savezu. Treba tek vidjeti kako će se definirati sigurnosna pozicija Ukrajine jer bit će neki mirovni pregovori u nekom trenutku budući da ni jedna strana nije u stanju interese ostvariti vojnim putem.

Ako Rusija neće biti vojno poražena, pozicija realnog pogleda na situaciju sugerira da ulazak Ukrajine u NATO nije izgledan i zato ne treba Kijevu davati lažne nade. Bit će potrebni drugi oblici jamstava. Dobro je da Kijev mijenja retoriku jer situacija na terenu govori da su pregovori najbolje rješenje. Sve drugo odnosi prevelik danak u krvi.