IDEJA ZA OVAKAV MAKSIMIR JE LOŠ VIC, JOŠ VEĆA TRAVESTIJA OD PARODIJE KOJU SU IZVELI TUĐMANOVI MAJSTORI
Idealno je rješenje sasvim novi stadion u Maksimiru. Tu gdje je postojeći ili stotinjak metara dalje
Najava zagrebačke v.d. gradonačelnice Jelene Pavičić Vukičević o gradnji nove istočne tribine na Maksimiru doima se kao još jedan loš vic s kakvima nas osupnjuju hrvatski političari. Kad vlast koja drma dvadesetak godina, i koja je samo u zadnjem mandatu spiskala više novca u jednu žičaru nego mnogi europski gradovi u moderne stadione, manje od dva mjeseca prije izbora govori o gradnji tribine, za pomoć u snalaženju najbolje je tu rečenicu upisati u Google translate i zatražiti prijevod s političkog na praktični jezik.
Kao rezultat bi izašlo: “Nikad nećete imati novi stadion dok se nas pita, i dalje ćemo vas vući za nos”.
Istok s kojim bi se dogradio postojeći objekt veća je travestija od parodije kakvu su Tuđmanovi majstori izveli 1998. kada su, umjesto da predsjednikovu volju i novac iskoriste za vrhunski objekt koji bi obilazili turisti iz cijelog svijeta, išli doštukavati stare oronule tribine. Danas su u aktualnom poglavarstvu nešto morali odgovoriti na Istok koji je opasan po život, a ništa ne namjeravaju učiniti, pa su se dosjetili jadu. Takva ideja im sigurno neće pomoći na izborima.
Kad bi državna i gradska vlast to htjele, Zagreb bi već odavno imao stadion. Zašto ga onda nema? Svjestan je toga i predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin, koji je došao “pogurati” predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i osobno se uvjeriti tko i zbog čega koči. Slovenac sada uvjerava Hrvate da je to za dobro za njih i nudi pomoć. Ako Vlada ili novo vodstvo Grada nakon izbora kažu “idemo konačno napraviti stadion!”, on može niknuti dok prstom pucketnete. No, ne bude li tako, ukoliko neće biti političke odluke, ništa se neće dogoditi. Badava komisije…
Najjeftinije je uzeti neku ledinu i graditi. To je ono što Vlada može jer Maksimir je gradski. No, u čemu bi uopće bio problem nove zagrebačke uprave ako je poštena, želi dobro gradu i nogometu? Nema ga. Novac na tržištu nikad nije bio jeftiniji, a investitora ne bi bio problem naći. UEFA i Europska unija spremne su sudjelovati… Drugo je ako se misli po naški nabijati cijena tri ili pet puta, kako bi se akteri potalili i bogato osladili. U tom slučaju stadion u Maksimiru ostat će samo u legendi. U kampanji on zasad, najblaže rečeno, nije vruća tema, a bez obzira na sve crne rupe hrvatske metropole, morao bi biti.
Idealno je rješenje potpuno novi stadion u Maksimiru. Tamo gdje je postojeći ili kojih stotinjak metara dalje. Varijanta da se prvo izgradi istočna tribina ima smisla isključivo ako se napravi i ugovori projekt stadiona na potpuno istom mjestu. Tada bi radovi mogli početi s Istokom i ići tribinu po tribinu, s planom završetka za 2-3 godine. No, to je nešto drugo, to od v.d. gradonačelnice nismo čuli. Skuplje je nego sravniti sa zemljom sve odjednom i započeti od nule, ali ima i prednosti. Dinamo bi mogao ostati i dok traju radovi, većinu toga razdoblja igrao bi doma.
U Europi ima takvih primjera. U Bremenu, Udinama, San Sebastianu... podignute su dvije ili tri tribine, a stare uređene i to sve skupa za 50 do 78 milijuna eura. Negdje su gradili gradovi, negdje dali koncescije klubovima. Kako Maksimir izgleda, trebaju mu četiri, kompletno sve novo. Čitajući po medijima da je cijena žičare otišla na stotinjak milijuna eura, jasno je da novac nije problem. Kad bi trošak bio kakav realno treba biti. Sve ovisi što se radi i kako se radi. Mađari su Groupama Arenu “sazidali” za 40 milijuna eura te ima 22 tisuće mjesta, a u Ferenc Puskas Arenu investirali su čak 593 milijuna eura, na njoj je nešto iznad 67 tisuća sjedalica.
Sjaj kvalitete hrvatskog nogometa koji su stvorili nogometni ljudi te bijeda i čemer infrastrukture vjerojatno je jedan od najvećih kontrasta koji postoji igdje u svijetu. Poniženje i sramota za državu i narod.
