Identificiran je najveći neprijatelj europske obrane, NATO-ovi zapovjednici izlaze u medije: ‘Oni su Božji dar za Vladimira Putina!‘
Unatoč raznim ugovorima, ne postoji dogovorena definicija oko toga što se zapravo smatra kontroverznim oružjem
Dok kontinentalne članice NATO saveza, suočene sa zabrinjavajućim potezima Rusije, Kine, Irana i Sjeverne Koreje, hitno pokušavaju povećati potrošnju i proizvodnju za obranu, europskim obrambenim tvrtkama blokirana su ulaganja, tvrde visoki dužnosnici NATO-a i nekoliko osoba iz spomenute industrije.
- Europski financijski sektor smatra da nije etično ulagati u obrambenu industriju i podržavati industriju koja proizvodi komponente za nuklearno oružje, a drugim ulagačima zabranjeno je kupovati dionice obrane zbog ciljeva održivosti. Takvima poručujem sljedeće: ‘Odite u Siriju, Gazu, Ukrajinu, Jemen. Pogledajte što rat čini zemlji, gradu, ljudima‘ - rekao je u intervjuu za Newsweek nizozemski admiral Rob Bauer, šef vojnog odbora NATO-a u odlasku.
Institucionalni ulagači, osobito oni u Europi, često su vezani ekološkim, društvenim i upravljačkim kriterijima (ESG) koji zapravo mjere koliko je neka organizacija ekološki prihvatljiva, društveno odgovorna i transparentna. Taj skup pravila koriste ulagači kako bi lakše procijenili gdje ulagati, a gdje ne. Tako, primjerice, norveški državni fond - s gotovo 1,8 trilijuna dolara imovine i udjelima u više od 9000 kompanija - zabranjuje ulaganja u zrakoplovne tvrtke poput Airbusa i Boeinga zbog njihove povezanosti s proizvodnjom nuklearnog oružja.
- ESG u Europi apsolutno ide na ruku Rusiji - kaže jedan istaknuti dužnosnik europske obrambene industrije.
- Kad fondovi ne ulažu u obranu, to ograničava sposobnost industrije da dalje ulaže u nove vještine i tehnologije - rekao je glasnogovornik BAE Systemsa sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu, najvećeg europskog obrambenog izvođača koji se također našao na norveškom popisu zabranjenih.
I švedska obrambena tvrtka Saab dodaje kako su kriteriji isključenja "štetni kako za napredak u industriji, tako i za potrebe nacija za jačom obrambenom sposobnošću".
- Europska obrambena industrija mora zadržati dugoročni pristup kombinaciji privatnog i javnog financiranja kako bi dosegla kapacitet koji od nje zahtijevaju njezini kupci - kaže Viktor Wallström, čelnik za komunikacije i održivost u Saabu.
Ilustrativna fotografija
Bivši finski premijer Sauli Niinistö u nedavnom izvješću za Europsku komisiju rekao je da su europske zalihe tenkova pale za 77 posto između 1992. i 2022. godine, broj borbenih zrakoplova u istom razdoblju pao je za 57 %, a podmornica za gotovo polovicu.
- Oprema je danas naprednija, ali mogla bi proći desetljeća dok se, nakon godina nedovoljnog ulaganja popraćenog regulatornim preprekama, broj iste ne poveća - dodao je.
Istodobno, u SAD-u vrijede drugačija pravila. Ondje je, naime, duboko ukorijenjeno mišljenje da je obrana vrijedna investicija.
- Financiranje obrambenog sektora u SAD-u vrlo je dobro društveno prihvaćeno i čini se da ondje nema ESG prepreka koje vidimo u Europi - kaže Oliver Cusworth, dužnosnik ureda za obranu i sigurnost Europske investicijske banke. S njim se slaže i glasnogovornik francuske multinacionalne obrambene tvrtke Thales, koji dodaje kako se u "SAD-u obrana smatra ključnom komponentom koja pridonosi globalnoj stabilnosti.
- Obrana je jedna od najreguliranijih industrija u svijetu, a Thales djeluje u strogom skladu s najzahtjevnijim etičkim normama i standardima sektora - dodao je.
Bivši finski premijer Niinistö u ranije spomenutom izvješću rekao je da se EU mora suočiti s "ogromnim jazom" u ulaganjima u obrambenu tehnologiju koji se otvorio između Unije i Sjedinjenih Država, koje troše do 12 puta više od same EU.
- Zbunjujuće je što još uvijek postoje institucije i organizacije koje vjeruju da je ulaganje u obrambenu industriju na neki način u suprotnosti s ciljevima održivosti. Ne mogu zamisliti ništa održivije od sprječavanja rata - rekao je admiral Rob Bauer na nedavnom obrambenom summitu u Češkoj.
Iz tvrtke Thales također kažu da nema održivosti bez sigurnosti.
- Europski političari jasno su dali do znanja da je jačanje obrane europski prioritet. Ne radi se o suprotstavljanju jednog cilja drugom - rekao je njihov glasnogovornik.
No financijski sektor često će iz ESG-a isključiti ono što se obično naziva kontroverznim oružjem, koje ima potencijal za nanošenje značajne štete civilima. Tako Scottish Widows, glavni davatelj mirovina sa sjedištem u škotskom Edinburghu, odbija ulagati u tvrtke koje proizvode ili koriste određeno oružje koje se smatra neprihvatljivim prema međunarodnim konvencijama. To uključuje kemijsko i biološko oružje, kao i protupješačke mine te kazetno streljivo. I Schroder, londonska tvrtka za upravljanje imovinom, ima sličnu politiku, a Universities Superannuation Scheme, jedan od najvećih pružatelja mirovina u Ujedinjenom Kraljevstvu, također izbjegava ulaganje u tvrtke koje su uključene u razvoj, proizvodnju, skladištenje i prijenos kazetnog streljiva, kao i bijelog fosfora te mina.
Iako su mnoge zemlje potpisale konvencije koje zabranjuju ili ograničavaju upotrebu nagaznih mina i kazetnog oružja, možda će doći trenutak u kojem će europske države, koje su članice NATO-a, ozbiljno razmotriti mogu li ta oružja biti ključna za vlastitu obranu.
- U vojnom smislu, nagazne mine i kazete su korisno oružje. Ako vodite obrambeni rat, potrebne su vam mine kako biste osigurali svoje linije. To je uvijek bilo jasno - kaže Wolf-Christian Paes, viši suradnik za oružane sukobe u think tanku Međunarodnog instituta za strateške studije.
Newsweek piše da povećanje potrošnje za obranu može negativno utjecati na ocjenu države, a ulaganje u obranu može rušiti i kreditni rejting te iste države.
- Trebalo bi biti obrnuto - ulaganje u obranu treba tretirati isto kao i ulaganje u mjere koje ograničavaju klimatske promjene - smatra Bauer.
Ulagači se uvelike oslanjaju na rejting agencije kao dio njihove dubinske analize.
- Problem je u tome što različite ESG rejting tvrtke koriste vrlo različite metode za analizu rizika i prilika održivosti - kaže Wallström iz Saaba.
