Inkluzivni dodatak pod lupom revizije: sustav ne prati zakonske rokove

Revizija razotkrila kaos: 30 posto zahtjeva za inkluzivni dodatak neriješeno, građani čekaju mjesecima

Državna revizija potvrdila je ono na što korisnici već mjesecima upozoravaju – sustav inkluzivnog dodatka ozbiljno kasni, a velik broj zahtjeva i dalje stoji neriješen. Prema nalazu za 2024. godinu, čak 30 posto zahtjeva nije riješeno, dok su mnogi obrađeni tek nakon zakonskog roka.

Inkluzivni dodatak danas prima oko 209.000 građana, većinom starijih od 60 godina, dok se na rješenje i dalje čeka u čak 104.000 predmeta. Riječ je o pravu koje bi, prema zakonu, trebalo biti riješeno u roku od 30 dana – no praksa pokazuje potpuno drugačiju sliku.

Rješenja kasne i bez vještačenja

Posebno zabrinjava podatak da su kašnjenja zabilježena i u predmetima u kojima nije bilo potrebe za dodatnim vještačenjem. Drugim riječima, ni u jednostavnijim slučajevima administracija nije uspjela poštovati zakonske rokove.

Državni ured za reviziju zato je naložio Hrvatski zavod za socijalni rad da hitno ubrza donošenje rješenja i osigura postupanje u zakonskim okvirima, kao i da se ubrzaju postupci vještačenja koji dodatno usporavaju cijeli sustav.

Ni status roditelja njegovatelja ili njegovatelja nije pošteđen kašnjenja – građani su na ta rješenja čekali i po tri do pet mjeseci.

Sustav zatrpan zahtjevima

Podaci iz revizije pokazuju razmjere problema. Krajem 2024. godine evidentirano je ukupno 251.012 zahtjeva, od čega je čak 142.160 pokrenuto po službenoj dužnosti – uglavnom za korisnike koji su već bili u sustavu prije uvođenja inkluzivnog dodatka.

Unatoč tome, u prvih šest mjeseci riješeno je manje od 60 posto zahtjeva, što jasno ukazuje na preopterećenost sustava i nedovoljnu pripremljenost za provedbu zakona.

U istom razdoblju pravo na inkluzivni dodatak ostvarilo je 159.292 korisnika, dok je ostatak ostao u administrativnom limbu – bez rješenja i bez sredstava koja im često znače egzistenciju.

Skup sustav, spora provedba

Inkluzivni dodatak već je u prvoj godini provedbe predstavljao velik financijski teret za državni proračun – isplaćeno je čak 582,6 milijuna eura. Naknade se kreću od 138 do 720 eura mjesečno, ovisno o razini potpore i stupnju invaliditeta.

No brojke pokazuju paradoks: dok država izdvaja stotine milijuna eura, velik broj korisnika do tih sredstava ne može doći na vrijeme.

Problem sustava, ne zakona

Revizija je jasno pokazala da problem nije samo u velikom broju zahtjeva, nego i u organizaciji sustava. Kašnjenja su zabilježena i tamo gdje nije bilo potrebe za dodatnim medicinskim procjenama, što upućuje na administrativne zastoje, a ne samo na manjak kapaciteta.

Uvođenje inkluzivnog dodatka trebalo je pojednostaviti sustav i objediniti više naknada. Umjesto toga, stvoren je novi val zahtjeva koji institucije nisu uspjele pravodobno obraditi.

Tko najviše trpi?

Najveći teret snose korisnici – osobe s invaliditetom, stariji građani i obitelji koje ovise o tim primanjima. Mnogi od njih mjesecima čekaju rješenja, a bez dodatka ostaju bez dijela prihoda koji im je nužan za osnovne životne potrebe.

Za dio njih to nije samo administrativni problem, nego pitanje dostojanstva i preživljavanja.

Upozorenje koje se ne smije ignorirati

Nalaz Državne revizije predstavlja ozbiljno upozorenje da sustav mora hitno reagirati. Ubrzavanje vještačenja, bolja organizacija i poštivanje zakonskih rokova više nisu preporuka – nego nužnost.

Jer inkluzivni dodatak nije samo socijalna mjera na papiru. To je pravo koje mora doći na vrijeme. U protivnom, gubi svoju svrhu.