IRAC POSTAO PICOK Irac doselio u Đurđevac, otvorio pub pa nam otkrio: 'Drugdje u Europi, pogotovo u velikim gradovima, ovo je postalo rijetkost'
Irac Martin Troy doselio se u Đurđevac u kojemu je otvorio pub s originalnim Guinnessom iz - Dublina
Đurđevac je gradić koji će vas po mnogočemu iznenaditi. Nama je pri prvom posjetu doista izazvao takav dojam, prikazavši se kao primjer poštovanja prostora, pridržavanja urbanističkih pravila gradnje u kojoj se nevjerojatno dobro uklapaju srednjovjekovna obilježja s novovjekim građevinama. A sve funkcionira skladno, čini se bez zastoja. Barem tih nekoliko dana koliko smo bili gosti Đurđevca u vrijeme Festivala reportaže Fra Ma Fu.
– Dobar dan, kako ste – glasno će i veselo barmen. – Pivo, beer? – pita. – Iz Hrvatske smo, dakle, pivo – odgovorili smo. – OK, koje biste, what is it going to be? – nastavio je. – Ne znam što nudite. English? – odgovorili smo. – Yes, English is better – zbunio nas je odgovorom. Nije problem, osim što smo iznad glave dobili više od nekoliko upitnika. – Radite ovdje ili je bar vaš? Lijep je, rekao bih da biste bez problema radili i u Zagrebu – pitamo. – Ne, bar je moj, odnosno u najmu sam, vodimo supruga i ja – kaže Martin Troy, Irac koji se prije dvije godine s Malte doselio u Hrvatsku.
Sjetili smo se odmah naših ljudi koji su u onom jednom od prvih valova nove ekonomske migracije Irsku odabrali za odredište jer je to bila zemlja u kojoj su svoje urede i ogranke otvarale najveće svjetske tehnološke kompanije. Da bismo nekoliko godina potom, nakon tek nekoliko Iraca u Zagrebu, pronašli jednog Irca i u Đurđevcu.
– Imamo niz piva, industrijsko Hrvati i dalje najviše troše, no imamo i hrvatskog crafta. Odustali smo od ugovora s velikim pivovarama da bismo mogli biti raznovrsni. Primijetio sam kad sam došao da manje-više svi imaju istu ponudu. Nisam to htio, u zemlji u koju sam došao živjeti želio sam ponuditi nešto drugo – kaže nam Martin, koji je u Hrvatsku došao s Malte gdje je upoznao svoju suprugu Mateu koja je iz Koprivnice. Oboje su tamo radili, i to dobro zarađivali.
– Tamo ljudi imaju doista puno novca, često toliko i da ne znaju što će s njim. Zato znaju i plaćati previše. Bio sam fitness instruktor i zarađivao novac koji s tim zanimanjem ne bih zaradio nigdje drugdje. Matea je bila reputation manager, to je novije zanimanje koje trebaju brojne tvrtke kako bi postigle dobar imidž kod svojih korisnika i budućih zaposlenika. Samo, Malta je klimatski vrlo negostoljubiva, a i skupa je, logično na tu jaku platežnu moć. Kako se bližim 50. godini, shvatio sam zašto ljudi cijene mir i prirodu. Izbor je pao na život u Hrvatskoj u odnosu na Irsku. Osim toga tamo ne možete ni približno dobiti kuću za onoliko koliko je platite u Hrvatskoj, pogotovo ne ako je treba adaptirati, a to je zapravo uvijek. Novigrad Podravski bio je naš izbor, nedaleko su Mateini roditelji, to je očito također dosta bitno – govori nam Martin, nudeći nam i domaće pivo Klipan, india pale ale koji dolazi iz Koprivnice.
Nismo, naravno, odoljeli, žedno smo gledali kako ga đurđevački Irac pravilno toči u dva puta na dušik, tako da se dobije onaj 'gejzir' učinak koji kultnom pivu daje lijepu pojavnost u čaši, a njegovoj teksturi kremoznost. Da smo se u Đurđevcu pojavili tek koji tjedan prije, dočekalo bi nas također nešto neočekivano i tekuće. Martin je Đurđevčanima pribavio viski Proper No. Twelve koji potpisuje njegov poznati zemljak, UFC borac Connor McGregor, a koji je napravio u suradnji s nekadašnjim destilerom poznatog Bushmillsa Davidom Elderom. Ne, takvo što doista ne bismo očekivali izvan mondenih barova metropole. No u Đurđevcu toga – ima. I dok ispijamo svoje čaše Klipana i Guinnessa, Martin nam govori kakvi su dojmovi.
– Vrlo ste gostoljubivi i pristojni. Ono što je uz druge povoljnije stvari, poput kuće, također bilo važno jest i sigurnost. A ovdje kriminala gotovo i nema, imam malog sina i to mi je iznimno važno. Drugdje u Europi, pogotovo u velikim gradovima, to je postala rijetkost. To je izuzetno bitno, u takvim sredinama to ljudi najbolje znaju, ovdje je to praktično garantirano, kaže nam Martin Troy. Politika ga, kaže, nije zanimala niti kod kuće u Irskoj. Inače je iz Corka, grada koji je od Đurđevca veći više od 30 puta. - Da, rekao bih da sam dobar primjer kako stvar funkcionira i u suprotnom smjeru! Dublin je, recimo, jako skup i vrlo napučen, često ljudi žive u Corku, a rade u Dublinu, tako je i mnogo Hrvata ondje. Mene je, pak, u Hrvatsku dovela ljubav s Malte gdje sam upoznao Mateu. A i rekao bih da Hrvati i Irci dijele dosta toga zajedničkoga, vole živjeti, uživati i dobro popiti!, govori nam.
Primijetio je kako volimo puno kruha i mesa, po tome smo ponešto različiti, a smeta ga ono što ne valja niti mnogima od nas. - Kako vi vozite, to je nevjerojatno! Nikako ne razumijem čemu utrka do prvog semafora kad ćemo ionako na njemu svi stati. I to nije nešto što je samo u Đurđevcu, čini se da je to neki vaš način vožnje. Koji ja baš i ne razumijem. Ali to je i jedino što sam primijetio, kaže nam Martin. Njegov se Shamrock Irish Pub u Đurđevcu puni lako, a postao je i središte urbane kulture tog gradića u sjevernoj Hrvatskoj, nedavno je gostovala kantautorica Lu Jakelić, redovno večerima gostuju akustični bendovi svirajući evergreene uz koje nije problem popiti koju više. Onako kako se to inače u pubovima čini. Ili se opustiti uz koji pogodak na biljarskom stolu, strelicom u centar na pikadu, ili se u međuvremenu osvježiti nekim od hladnih piva ili kućnih koktela. Da, Đurđevac nas je zbilja znao iznenaditi.
