Ispovijest oca koji 3 tjedna od ubojstva sina u Irskoj tijelo ne može vratiti u Hrvatsku: 'Ako je to pomoć...'

Kao uspomena na ubijenog sina,  Nedeljku Štroku  ostale su samo fotografije. Ni 21 dan nakon tragedije, sina se ne može još sahraniti jer je tijelo i dalje u irskoj mrtvačnici. Tvrdi da mu veleposlanstvo nije dalo prevoditelja ni besplatnu pravnu pomoć.

"Sve papire, sve što je trebalo slati u gradsku mrtvačnicu sam odradio. Ne ja, nego David (mladić koji je bio s njim dok se sve dogodilo, op.a.) koji mi je bio i odvjetnik i prevoditelj. Ako je to pomoć od veleposlanstva, ja im se na tome zahvaljujem”, ističe ogorčeni otac ubijenog  Josipa.

'Govorili su zagorski, nisu ih mogli razumjeti'

Josip je napadnut nakon što je početkom mjeseca s prijateljima iz djetinjstva izašao iz autobusa broj 13 u  Irskoj . Skupina Iraca pretukla ih je samo zato što nisu pričali njihovim jezikom.

"Oni su govorili zagorski. Nisu ih mogli razumjeti. Znači, doslovno to je mogao biti koji stranac, a ispalo je da je Hrvat", smatra Nedeljko. 

Lubanja, nos, rebra - njegov prijatelj  David Družinec  dobio je sedam prijeloma kostiju. O cijelom slučaju prvi je put progovorio za irske medije...

"Došli su odostraga, prvo me udarili bejzbol palicom ili nečime slično tome. Pao sam u nesvijest. Nakon nekoliko minuta, uspio sam ustati i probuditi se. Vidio sam što rade Josipu. Htio sam mu pomoći i dobio sam udarac još četiri puta i bio sam gotov. Zadnje čega se sjećam svjetla hitne pomoći", ispričao je Josipov prijatelj.

Josip je često dolazio kući

Dok irska  policija  raspetljava slučaj premlaćivanja, čeka se i odluka suda kome će pripasti Josipovo tijelo. Majka želi da tijelo ide u London, a otac u Hrvatsku, točnije Krapinu gdje živi. Tvrdi na to ima pravo jer ga je supruga njega i sina ostavila dok je Josip imao samo 12 mjeseci, pa je on dobio skrbništvo.

Hrvatska zajednica u Irskoj prošli petak je za Josipa organizirala i bdjenje. I Josip i David u Irskoj su od 2019., u raznim dijelovima zemlje. 

Otac tvrdi da je Josip bio svećenik. Završio je za tesara, ali znao je sve od elektrike do keramike. Kući je često dolazio. "Nije ga bilo dva tri mjeseca, došao bi po šest mjeseci. Znao je doći doma mjesec dva i opet otići", prisjeća se otac.

I dok se otac nada pomoći veleposlanstva u sudskom tumačenju i besplatnoj pravnoj pomoći, sve dok se obiteljska situacija ne razriješi, Josip Štrok koji je umro nakon premlaćivanja, ne može počivati ​​u miru i dostojanstvu.