Ivan Anđelić Doktor: Istina o Vukovaru koju Hrvatska predugo nije htjela čuti

SVJEDOČANSTVO IVANA ANĐELIĆA DOKTORA

Istina zapovjednika koju Hrvatska mora čuti (dio intervjua)s

U emisiji Pleter gostovao je Ivan Dok Anđelić,  jedan od ključnih ljudi obrane Vukovara 1991. godine. U dugom i emotivnom razgovoru iznio je niz do sada nedovoljno razjašnjenih činjenica o zapovjednoj strukturi, ulozi međunarodne zajednice, manipulacijama činovima te pogrešnim prikazima u medijskom i političkom prostoru.
Ovo je pregled najvažnijih pitanja i odgovora.

SJEĆANJA NA KOLONU SJEĆANJA

Pitanje: Kako ste doživjeli ovogodišnju Kolonu sjećanja?
Odgovor: Osjetio sam veliku zahvalnost prema svima koji su dali život za Vukovar. Skoro polovica branitelja iz našeg okruženja tamo je poginula. Kolona je bila dostojanstvena, s više od 125.000 ljudi, i to je priznanje svim herojima koji su grad branili protiv nadmoćnog neprijatelja.

TKO JE KRIV ZA PAD VUKOVARA?

Pitanje: Smatrate li da je grad pao zbog neprijatelja, nedostatka podrške države ili izdaje?
Odgovor: Hrvatska je tada bila razoružana, dok su jugovojska i srpske paravojne skupine bile potpuno pripremljene. Beograd je uklonio Hrvate iz JNA, naoružao lokalne Srbe i pružio im zaštitu. Unatoč svemu, lokalna organizacija, posebno djelovanje Tomislava Merčepa, omogućila je da se u Vukovaru podigne obrambena struktura. Ali omjer snaga bio je potpuno neravnopravan.

ULOGA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE

Pitanje: Snosi li dio odgovornosti i međunarodna zajednica?
Odgovor: Da. Europska zajednica dala je Miloševiću “zeleno svjetlo” da uvede red u Jugoslaviji. Umjesto da se jugovojsci naredi povratak u vojarne, dopustili su im otvorenu agresiju. Embargo na uvoz oružja pogodio je isključivo Hrvatsku, dok je Srbija bila već u potpunosti naoružana.

JE LI POSTOJAO PRAVI HRVATSKI PLAN OBRANE?

Pitanje: Je li Hrvatska imala jasnu strategiju za obranu Vukovara?
Odgovor: U početku smo imali zapovijed da ne napadamo vojarnu u gradu, iako smo je mogli zauzeti. Cilj je bio dobiti vrijeme dok se Hrvatska ne naoruža. Nakon rušenja dva zrakoplova 24. kolovoza, započela je otvorena agresija JNA. Tek tada počinju padati vojarne u Hrvatskoj i stizati pojačanja u Vukovar.

DOLAZAK POJAČANJA I ZAJEDNIČKA BORBA

Pitanje: Koliko je dragovoljaca i postrojbi došlo u pomoć?
Odgovor: U Vukovar su pristizale skupine iz cijele Hrvatske: Varaždina, Čakovca, Zagreba, Vinkovaca, Našica, HOS-ovci i pojedinci iz svih krajeva. Stvorena je mješovita struktura u kojoj su se ispreplele gardijske postrojbe, policija, dragovoljci i lokalne snage.
Gardijska bojna, obučena od legionara, imala je ključnu ulogu u obrani vitalnih točaka, uključujući silos.

MANIPULACIJE, PROPAGANDA I GENOCID

Pitanje: Kako komentirate propagandu JNA da Hrvati ubijaju srpsku djecu?
Odgovor: To je bila njihova taktika dizanja morala. Istina je suprotna: u Vukovaru je poginulo više civila nego branitelja – to je genocid. JNA je grad sravnila topništvom jer ga nije mogla osvojiti borbom.

ZAPOVJEDNA PIRAMIDA – TKO JE BIO TKO U VUKOVARU

Pitanje: Možete li pojasniti zapovjednu strukturu?
Odgovor:

• Prvi zapovjednik obrane: Ivica Arbanas

• Nakon 2. rujna: zapovjedanje preuzimaju Mile Dedaković i Branko Borković – veliki i mali Jastreb

• Postoje pisane zapovijedi: četvrta bojna 3. gardijske brigade imala je određene zapovjednike – Arbanas, Šoljić, Blago Zadro i Nikola Toth.

• Arbanas je imao ovlast imenovanja svojih podređenih, među kojima sam bio i ja, kao njegov zamjenik.

Na bojnom području Sajmišta postojale su jasno definirane satnije, vodovi, desetine i grupe. Danas se, međutim, neki predstavljaju kao “zapovjednici Sajmišta”, iako su u stvarnosti vodili pet ljudi.

LAŽNI ČINOVI I LAŽNE FUNKCIJE

Pitanje: Zašto Hrvatska nikada nije provela reviziju lažnih činova i zapovjednih dužnosti?
Odgovor: Zato što to nikome politički nije odgovaralo. Ljudi su si pripisivali zasluge mrtvih branitelja. Mi profesionalni vojnici nismo izlazili u medije pa su drugi punili prostor. Neki su činove dobili političkom linijom, dok smo mi, koji smo stvarno ratovali, bili zanemareni.

OSOBNO SVJEDOČANSTVO O NEPRAVDI

Ivan Dok Anđelić otvoreno govori da mu je zbog inzistiranja na istini uskraćen čin brigadira, iako je bio potpisan u više instanci, pa čak i poslan na Pantovčak.
Ističe kako su mnogi, s minimalnim ratnim iskustvom, dobivali generalske činove, dok su istinski ratnici zanemareni.

Pitanje: Je li bilo zapovijedi iz Zagreba koje nikada nisu došle do vas?
Odgovor: Da. Neke zapovijedi su godinama kasnije pronađene u Morhu, druge su “nestale”, a dio dokumentacije i danas je u “oblaku”, odnosno digitalnim arhivima koji nisu javno dostupni. Postojala je i zapovijed koju su potpisali ministar Luka Bebić, povjerenik Mario Vidić i Mile Dedaković, a kojom se priznaje Arbanasovo zapovjedništvo — no ta zapovijed godinama nije bila dostupna.

Dio intervjua s Ivanom Dokom Anđelić, dok ostatak možete pogledati na videu: 

PLETER 21.11.2025. IVAN ANĐELIĆ "DOKTOR" - Svjedočanstvo zapovjednika koje Hrvatska mora čuti