Ivica Matešić Jeremija: Evo me braćo

Stoje preda mnom moja braća.. kao da me zovu Ive... Stoje onako jedan nalik na drugoga. Sokolovi Imotski... A na koje se nišani.. puca, tuče... Stoji Nikola Džsalto tamo gori na Kosmaću.. kod Kruševa.. stoji Ivan Lednić naš.. stoje Matko Buljbašić, Stanislav Matković, Josip Kvesić, Miće Bošnjak.. onako pougljeni stoje.. preda mnom... Ne nisu na Bokanjcu tu su.. stoji Rajko Lozo tu, gledam ga.. kako pada od snajpera pogođen.. svi stoje tu ispred mene.. i ja želim njima.. tako me boli jako neizdrživo.. a vojnik sam poput njih Sokol 3. bojne Imoćana... Stoje dike moje i zovu me sebi... Marjan Šuto, Ivica Kujundžić – Srcan, Mladen Mijić.. prid Popovim poljem.. eno ga stoji... Gojimir Šečer, Boris Perić.. Ivica Slipčević.. stoje.. zovu me opet me zovu Ive.. ajde k nama braco ajde vrime ti je... Neka prođe muka ovog svita... Tamo su prid Hotovo. Namo na Golubovu kamenu.. eno ih Branko Kukeša, eno Vinko Žužul stoji... Eno na Osojniku.. tu pred licem mi.. eno ih Mladen Aračić-Čulo, Anđelko Kutleša svi su tu... Joško Novović - Tuta. Eno na Vlaštici eno Mate Vučka – Čigre, Milana Trutina –Šilje... Eno Mate Patrlja.. našeg Ivana Šabića, eno ih pred Islamom stoje u onoj prokljetoj miniranoj dolini prid Islamom. Eno Mate Glavote.. tamo na Paljuvu.. stoje, stoji.. zovu me.. zovu me.. a ovo grlo.. ovaj jednjak toliko je izranjavan... Ne, ne može ni Sokol Imotski.. ne može podnjeti te boli.. i zavidi im.. zavidim.. na toj smrti... Zavidim.. boli.. muka je strašna.. zubi mi se grče... Eno Borisa Bašića, Dražena Jukića, Jure Ljubičića... Eno ih stoje pod granatama onin silnim.. stoje Mate Juroš. Eno Na Dinari Nevena Petrica. Eno Branka Krnića, Branka Tokića, eno ih svih Marija moga Glavote eno.. eno i onih nesritnjaka Tome Ujevića, Ljube Ercega, Maria Gudelja-Ćeza.. svi su tu oko mene okupljeni. I govore stupaj Ive... Stupaj.. i svi oni na onaj udarac čizmom.. udaraju sad desnom.. sad ljevom.. udaraju u tu gamad četničku...

Gazimo... Ajde Ive Hodaj.. gazi s nama.. vele mi... IVEEEE ajde.. muko naša... Jer ta hodnja.. jer ta muka je toliko moja.. toliko njihova Hrvatska... Stupati s njima po svim tim boištima bojne one Sokolova.. 3 bojne četvrte gardijske.. Imotske bojne.. jest stupati u cjelovitom ritmu Hrvatske Slobode... Ajmo Ive... I manje me boli kad me tako zovu.. kad me tako hoće među sobom... Evo me braćo stižem... Gazim... U mislima tako sam zanjet hodnjom koja se kreće kao pauk. Koja putuje ka vječnosti.. ka povijesti najvećoj u Domu našem. Ka povijesti Krajine.. Imotske... Hrvatske povijesti vječnosti putujemo.. mi SOKOLOVI IMOTSKI.... Gledam ih onako lijepe.. onako ponesene.. Mlade.... I mislim nema ovdje ništa griješnog.. ni glupog.. učinit ću to... Bol me opet prekida... Opet je neizdrživa... To moje krvavo gutanje svakog obroka.. ne, ne mogu više.. idem s njima.. u Sjaj.. Vječnosti. I pitam se sa ovim svojim sadašnjim tjelesnim ustrojem.. jesam li ih dostojan. Hoću li im ovim činom pokvariti, na repu te balade.. hoću li im pokvariti ritam tih pobjedničkih koraka.. tih bojišnica... Taj povijesni ritam.. Pobjednika... Ali oni su tu oko mene, u meni, svojom ovozemaljskom nazočnošću. I ja hoću opet biti s njma.. jer ovo je neizdrživo.

Od Rima se vuče ta gadna napast moga jednjaka.. od NATO Difens koleđa... Sad je smiješno. Kuhao sam kokoš.. jer u menzi jesti nisam mogao.. satima... Zove Điđo naš, dvadeset kilometara dalje, na nekom vojno diplomatskom domjenku pita, što radim? Kažem mu.. kuvam kokoš.. bez soli.. veli i ja sam gladan.. ajde ostavi to evo mene po tebe.. idemo mi brate nešto sa žlicom pojesti.. A sad ni žlica više ne pomaže. I ona je bolna.. svaka kap.. juhe.. boli.. ne mogu više.. umoran sam... Eto braćo mene k vama.. dosta je terapija.. muke... A Vama Sokolovi Hrvatski. ZENGE moje. Brigado Paukova... Vama koji ostajete.. znajte... Ja Vam za Vaše držanje, za naše ono držanje, za hodnju onu našu, izražavam najdublju hvalu.. najdublju ljubav... Držite i nadalje Naše Zastave Visoko čvrsto uzdignuto.. ko što ću ja sa svojim čelom to učiniti sada... U slavu jedinog nam Doma.. Domovine Hrvatske. S Bogom.. Svevišnji nek vas vodi i štiti. Prije mog odlaska klanjam se svakom grobu naše braće... Uskoro ću voljom svojom biti jedan od njih. Molite se za pokoj naših duša... Duša Sokolova 3. Bojne Imoćana. Svakog dana. Slava našoj uspomeni.. Evo me braćo... Ne boli me više... IVICA TOLIĆ stigao je k vama.. Vojnički.. kako Sokol to znade.