Izgleda da se isplatilo ući u rat s Miškovićem zbog Jakirovića: Može li on sada postati Dinamovo ‘sve‘?
Trener je sve, pomalo zbunjujuću poruku emitirao je Dario Šimić za onih burnih dana u ožujku kad je ulazio u klub, gurao Antu Čačića prema izlazu i otvarao prostor za dolazak Igora Bišćana. Boysi i onaj dio plavog navijačkog korpusa koji je dotad razvio kroničnu alergiju na Zdravka Mamića, vjerovao je, naime, da taj "sve" treba biti upravo Šimić kao potpuno drukčiji klupski frontman. Jasan i transparentan u nastupu, s vizijom održivog razvoja kluba za sljedećih deset godina. Dobro umrežen sa svijetom, ali cijepljen protiv biznis modela u kojem akter pije i redovito šarcu daje pola Dinamova bogatstva. U posljednjih pet godina iz kluba je na ime menadžerskih provizija odlepršalo impresivnih 20+ milijuna eura.
Šimićev Milanov poučak
Kao igrač, Šimić možda i nije stigao osvijestiti važnost trenerove uloge u klubu, ali prvi put izglobljen iz igračke stvarnosti, on je kao Milanov skaut brzo polovio konce. Tada je naučio da slab trener može potaknuti kaos u svlačionici i režirati dramu u direktorskim uredima. On je skoro pa saboter koji može generalno odvesti klub u zonu turbulencija bez kraja i konca. Primjer? Marco Giamapolo. Za kratkog mandata na klupi "rossonera" taj je proizveo konfuziju i podjele među suradnicima, tako da su letjele i menadžerske glave. Na drugoj strani klasni trener, nakon što zavlada svlačionicom i isporuči rezultate, nekim trikom harmonizira i ostale strukture u klubu, stvari se dalje slažu poput Tetrisa, i svi su odjednom velika i sretna obitelj. Primjer? Pioli u istom tom Milanu.
Bjeličini standardi
Novi trener je u arenu ušao u sumnjivom outfitu - duhovit netko primijetio je "ovo tijelo nije za odijelo" - ali naoružan pobjedničkim gardom i stadion ga je dočekao toplom dobrodošlicom, aplauzom na kakav mnogi njegovi prethodnici u Maksimiru nisu mogli računati. Nogometnom narodu očito se sviđa i Jakirovićev trenerski CV, zanimljiv opus građen u Gorici, Zrinjskom i Rijeci, ali i otvorenost i pristupačnost. Jasno i neposredno komunicira svoje nogometne ideje. Respektira hijerarhiju svlačionice koja se vrti oko senatora, ali u startu poručuje da želi u rotaciji zavrtjeti veći dio rostera jer mu trebaju svi igrači. Kada je u 65. minuti povukao s terena Baturinu, 20-godišnjak je govorom tijela poslao poruku da nije presretan. Igračima je bolje da se mentalno pripreme na novu stvarnost u kojoj šef ne trpi stihiju i spremno povlači poteze, jer u konačnici za njih odgovara. Grimasa mrguda neće pokolebati novog trenera da opreznije mijenja ili drukčije komunicira.
Jakirović je izazov karijere prihvatio u trenutku kada se Dinamo rastao od trojice stožernih igrača. Četvrti reprezentativac Bruno Petković stavio je nogu u dovratak i sebi ostavio opciju da do kraja prijelaznog roka ipak preseli u inozemstvo. Petkovi fanovi nakon svega agitiraju "dajte mu taj ugovor", misleći na rekordnu plaću od 1,2 milijuna eura, ali prema našim izvorima, to se neće dogoditi jer klub dugoročno planira ljestvicu top plaća limitirati na granici od milijun eura po sezoni. Dinamo je spreman pustiti Petkovića u posljednjoj godini ugovora za tri milijuna, ali neće požurivati odlazak. Ta vrsta "otvorene veze" možda ne veseli navijače, ali sve dok igrač isporučuje, a momčad ubire benefite od njegova nogometa, suradnja će imati smisla. Dugoročno je, međutim, jasno da Dinamu trebaju pojačanja, u prvom redu u napadačkoj konkurenciji. Bez pojačanja klub nema pravo Jakiroviću na leđa tovariti imperativ prezimljavanja u Europi, a to je standard koji je ustanovio Bjelica, i od njega ne treba odstupati..
