Izvješće o utjecaju Sorosa na UN: Među izvjestiteljima navedena i Dubravka Šimonović

Najnovije Izvješće Europskog centra za pravo i pravdu (ECLJ), koji dugi niz godina upozorava na utjecaj Sorosevog Otvorenog društva na Ujedinjene narode (UN), spominje i Hrvaticu Dubravku Šimonović, zagrebačku pravnicu koja je bila posebna izvjestiteljica UN-a za nasilje nad ženama i koja je u Hrvatskoj vodila kampanju za Istanbulsku konvenciju. Supruga je diplomata, bivšeg hrvatskog ministra pravosuđa Ivana Šimonovića (imenovao ga je Ivo Sanader) stalnog predstavnika Hrvatske pri UN-u, koji je 2019. u New Yorku zamijenio Vladimira Drobnjaka, a njezinu je kći Tenu Šimonović Einwalter premijer Andrej Plenković s Možemo i SDP-om u ožujku 2021. tajno izglasovao za pučku pravobraniteljicu.

Međunarodna organizacija Ujedinjeni narodi u svojoj su dugoj povijesti doživjeli veliki broj kritika koje obuhvaćaju njihove politike, jednakosti zastupanja, administraciju, sposobnost provođenja presuda, ideološku pristranost i korupciju. Najznačajnije kritike odnosne se na porast lažnih prava s obzirom na to da je UN nastao s ciljem priznavanja inherentnih sloboda, a sada se sve više pretvara u organizaciju koja kreira svoja vlastita “prava”.

Neka od izmišljenih prava odnose se na promociju tzv. “seksualnih i reproduktivnih prava” što uključuje promociju pobačaja; zatim dječje autonomije od roditelja, seksualne edukacije te negiranje religijskih sloboda. UN se također posvetio promociji tzv. “seksualnih orijentacija i rodnih identiteta” čime je svoj fokus stavio na kreiranje vlastitih anti-diskriminacijskih zakona koje potom nameću državama članica.

Međunarodna nevladina organizacija Europski centar za pravo i pravdu (ECLJ), nastala je kao nastavak djelovanja uspješnog Američkog centra za pravo i pravdu, gdje je glavni savjetnik Jay Sekulow, jedan od odvjetnika bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. Ona ima posebni savjetodavni status pred Ujedinjenim narodima od 2007. godine te je objavila izvješće o problematičnom financiranju UN-ovog Ureda visokog predstavnika za ljudska prava.

Naime, unutar Ureda visokog predstavnika za ljudska prava postoje Posebne procedure Vijeća za ljudska prava. Iza tog naziva se nalaze neovisni stručnjaci za ljudska prava koji imaju mandat za izvještavanje i savjetovanje o ljudskim pravima iz tematske ili specifične perspektive za određenu državu.

Detaljna analiza Europskog centra za pravo i pravdu (ECLJ) na 91 stranici otkriva nedostatke u njihovom financiranju te obrazlaže metode koje su primijenili neki privatni

donatori kako bi utjecali na te stručnjake. U izvješću su također predstavljane preporuke za obnavljanje uvjeta koji bi bolje osigurali njihovu neovisnost.

Privatni donatori koji utječu na stručnjake UN-a, koji time podliježu sukobu interesa su Microsoft, Zaklada Gates milijardera Billa Gatesa, Zaklade Otvorenog društva milijardera Georgea Sorosa te Zaklada Ford, Zaklada MacArthur i Zaklada Oak koje također raspolažu milijardama dolara. Riječ o je o zakladama koje dijele globalističke i liberalne svjetonazore.

U izvješću se ističe kako se ovo financiranje ne može svesti na puko pokroviteljstvo. “Kako je Program za razvoj Ujedinjenih naroda (UNDP) istaknuo: „Zaklade sebe vide kao punopravni razvojnim partnerima, a ne donatorima, te očekuju blisku uključenost u aktivnosti poput političkih rasprava, zagovaranja i analiza problema. Oni su postali su izvor vrijednih razvojnih znanja. Vode vrlo vidljive kampanje u medijima i imaju utjecaj na međunarodnu razvojnu politiku”.

“U svom prethodnom izvješću, ECLJ je pokazao postojanje sukoba interesa koji uključuje suce Europskog suda za ljudska prava. Točnost prvog izvješća priznali su ambasadori Vijeća Europe. Ovaj put ECLJ je posvetio nekoliko mjeseci pomnom proučavanju izjava o financiranju stručnjaka UN-a. ECLJ je također obavio razgovore s 28 stručnjaka za posebne postupke UN-a”, stoji u izvješću ECLJ-a.

“Glavni zaključak ovog izvješća je da privatne zaklade izravno financiraju stručnjake UN-a za pisanje izvješća u skladu s programima tih privatnih zaklada. Ta se izvješća zatim promiču kao neovisne preporuke UN-a, a vlade i međunarodni sudovi ih koriste za potporu ili opravdanje svojih odluka. To je u izrazitom proturječju s kodeksom ponašanja stručnjaka i rezolucijama Vijeća za ljudska prava. Stručnjaci bi trebali biti neovisni ne samo od država, već i od privatnih zaklada koje nastoje uskladiti agende stručnjaka sa svojim”, zaključuje ECLJ.

Analizom financijskih i drugih izvješća također je otkriveno da su najmanje 52 od 222 nositelja-mandata Posebnih procedura od 2010. godine imaju ili su imali pozicije u Zakladama Otvorenog društva ili u nevladinim organizacijama koje financiraju Zaklada Ford ili Zaklade Otvorenog društva.

U nastavku donosimo neke od analiziranih sukoba interesa između UN-ovih izvjestitelja i Otvorenog društva

“Međutim, jednom su prilikom Zaklade Otvorenog društva otvoreno priznale da žele “utjecati” na stručnjakinju, navodeći da su 2017. godine, u okviru svog programa za ženska prava, platile 100.000 dolara Centru za globalno vodstvo žena (CWGL), feminističko aktivističko središte pri Sveučilištu Rutgers (New Jersey), sa svrhom „utjecaja na posebnog izvjestitelja UN-a za suvremene oblike ropstva, njegove uzroke i posljedice“. Cilj je bio natjerati Posebnu izvjestiteljicu da prizna rad u kućanstvu kao oblik ropstva. Taj je cilj postignut kada je sljedeće godine ta Posebna izvjestiteljica, Urmila Bhoola, posvetila svoje godišnje tematsko izvješće, objavljeno pod oznakom UN-a, ispitujući “utjecaj ropstva i ropstva na marginalizirane migrantice u globalnom domaćem gospodarstvu”. U međuvremenu, CWGL je izvjestiteljici predstavio „kratki dokument o rodnoj dimenziji suvremenih oblika ropstva, njegovim uzrocima i posljedicama: izazovima, mogućnostima i strategijama za iskorjenjivanje ovog fenomena i njegovog posebnog učinka na žene i djevojke“ te je sudjelovao na stručnom sastanku, okruglom stolu održanom od 11. do 12. travnja 2018. pod pokroviteljstvom izvjestiteljice, s potpuno istom temom…

Izvješće izvjestiteljice od 27. srpnja 2018. godine posebno se bavilo temom koju žele Otvoreno društvo i CWGL te se dvaput citirala potonja tema. U njezinom kasnijem

izvješću, koje je prezentirano na 73. sjednici Opće skupštine UN-a (A/73/139), CWGL je citiran sedam puta.

Radi promicanja ovih izvješća, 26. listopada 2018. u sjedištu UN-a u New Yorku organiziran je popratni događaj (tj. javni događaj) na temu “rodne dimenzije suvremenih oblika ropstva i trgovine ljudima”, uz sudjelovanje ravnateljice Centra za globalno vodstvo žena i izvjestiteljice o suvremenim oblicima ropstva. Konačno, 8. veljače 2019. CWGL je objavio intervju s Posebnom izvjestiteljicom u kojem je detaljno opisala svoje izvješće.

Predsjednica Upravnog odbora Ženskog programa zaklade Otvorenog društva između 2011. i 2018. bila je Fionnuala Ní Aoláin. Kao takva, davala je oko 7 milijuna dolara godišnje radikalnim feminističkim grupama i grupama za pobačaj, kao i ženama iz UN-a. Godine 2017. postala je posebna izvjestiteljica o promicanju i zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma.

Centar za globalno vodstvo žena s Otvorenim društvom također je financirao promociju izvješća Juana Pabla Bohoslavskog, neovisnog stručnjaka za vanjski dug. Centar za globalno vodstvo žena (CWGL) opisuje se kao centar koji je “imao ključnu ulogu u

jačanju ženskog vodstva u području ljudskih prava putem instituta za vodstvo, međunarodnih kampanja mobilizacije, praćenja i zagovaranja Ujedinjenih naroda”. CWGL se aktivno bavi promicanjem “Feminističkih” tema u Ujedinjenim narodima. To je primjer privatne institucije koja nastoji spojiti svoje interese s javnim institucijama na koje namjerava utjecati. Melissa Upreti, predsjednica Radne skupine UN-a za okončanje diskriminacije žena, zaposlena je kao viša direktorica, zadužena za programe i globalno zagovaranje. To znači da je s položaja u CWGL-u imala namjeru utjecati na svoj položaj u Radnoj skupini UN-a. Ovo je primjer problematične kombinacije funkcija koja dovodi u pitanje potrebu za neovisnim posebnim procedurama. Prije je Melissa Upreti radila za Centar za reproduktivna prava, vodeću svjetsku organizaciju za lobiranje za pravo na pobačaj, gdje je vodila strateške parnice za liberalizaciju pristupa pobačaju u Aziji. Upreti je također aktivna u radikalnoj skupini OpenDemocracy u borbi protiv konzervativnih pokreta za pravo na život.

Odnos između CWGL-a i Posebnih postupaka je blizak, jer je osim gospođe Upreti, u CWGL angažiran i Yakin Erturk, bivši posebni izvjestitelj o nasilju nad ženama. Slično, 8. ožujka 2019., Radna skupina UN-a za okončanje diskriminacije žena pozvana je u CWGL na „konzultacije“ (tj. sadržajnu raspravu) u sklopu izrade tematskog izvješća Radne skupine Vijeću za ljudska prava 2020. (A/HRC/44/51). Ubrzo nakon toga, 29. srpnja 2020., Hrvatica Dubravka Šimonović, posebna izvjestiteljica o nasilju nad

ženama, njegovim uzrocima i posljedicama, također je pozvana u CWGL da predstavi i raspravlja o svom izvješću (A/HRC/44/52). Slično, Dorothy Estrada-Tanck, članica Radne skupine, pozvana je 18. veljače 2021. u CWGL da govori o pobačaju u Hondurasu. CWGL financiraju Fordova zaklada, Zaklada Oak, Ženski program Instituta za otvoreno društvo i Fond za pravedno društvo, samo da imenujemo neke.

Izvješće Radne skupine UN-a za okončanje diskriminacije žena prožeto radikalnim aktivizmom

Iz svega navedenog ne iznenađuje da je najnovije izvješće Radne skupine UN-a za okončanje diskriminacije žena, predstavljeno Vijeću za ljudska prava u srpnju 2021., prožeto radikalnim aktivizmom. Izvješće počinje kritiziranjem “stoljeća patrijarhalnih, kolonijalnih i rasnih pravnih i političkih okvira i institucija”. “Patrijarhalno ugnjetavanje, sveprisutni rodni stereotipi, stigma i tabui” nisu samo nasljeđe prošlosti, već problem koji je pogoršan “rastućim fundamentalizmom”. Izvješće izjednačava “neplanirane trudnoće” sa stvarnim nasiljem nad ženama i preporučuje državama i “nedržavnim akterima, poput oružanih skupina”, da osiguraju da žene zapravo “ostvaruju” svoja “spolna i reproduktivna prava”, misleći uglavnom na pobačaj. Izvješće također poziva države da “poduzmu mjere za borbu protiv toksične muškosti”, bez definiranja ili

uvođenja ovog koncepta iz rodnih studija. Izvješće ide tako daleko da izjednačava prigovor savjesti liječnika na pobačaj s činom “mučenja” nad ženama, navodeći da “odbijanje ili odgađanje pobačaja” predstavlja “oblik rodno uvjetovanog nasilja koje se može poistovjetiti s mučenjem ili okrutnošću, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem. “Iz izvješća se čini da majčinstvo čak nije ni opcija za žene čije bi se „seksualno i reproduktivno zdravlje“ činilo samo pristupom kontracepciji i pobačaju. Ista su mišljenja i prethodnih izvješća”, stoji u izvješću ECLJ-a.

Podsjećamo da izvješće ECLJ-a daje detaljnu analizu sličnih slučajeva sukoba interesa na čak 91 stranici. Zaključno, spomenuta i nespomenuta izvješća Posebnih izvjestitelja su vrlo važna za određivanje politika UN-a.

Kako ECLJ obrazlaže: “Ujedinjeni narodi (UN) imaju tri glavna područja djelovanja: sigurnost, razvoj i ljudske prava. Na području ljudskih prava, UN djeluje kroz nekoliko institucija i mehanizama. Glavne institucije su Vijeće za ljudska prava (Ženeva) koje okuplja 47 država biranih na Općoj skupština svih država članica UN-a (New York) i Ured Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR, Ženeva), koji osigurava tajništvo i podršku aktivnostima međunarodne zajednice na ovom polju.