Jakirovićev dobar posao mogu uništiti samo oni: U pozadini bjesni rat za milijune eura, a pozitivaca nema
Dinamo je u četvrtak galopom pomeo sa staze prvog suparnika u Uefinoj Konferencijskoj ligi, ali i dalje nastavlja kaskati na planu zavođenja mira u plavom dvorištu. Dok Sergej Jakirović uštimava nogometni stroj i navijački narod sve složnije staje iza plave zastave, u pozadini više ne možeš živjeti od mitraljiranja jer se brane strateški važne "čuke" vrijedne milijune eura.
Zbog toga na papiru jedan opušten tjedan španciranja pored Rudeša i Ponikvi u stvarnosti prerasta u razdoblje obnove neprijateljstava u istoj obitelji. Na susjednim stupcima vraćamo se u Dinamovu blisku prošlost, pregledavamo sadašnjost i pomalo bajamo o budućnosti.
1) Što je bilo?
Na planu one notorne nogometne "struke", pri čijem spomenu se redovito naježim jer tu ima više prevaranata nego u svijetu kriptovaluta, bilo je svega i svačega. Dogodio nam se Igor Bišćan, ali poput svake avangarde on se očito dogodio debelo prije svog vremena, tako da smo nakon AEK-a tražili izlaz u "old fashion" šefu Sergeju Jakiroviću. Taj je trenerski transfer s Rujevice bio krajnje nespretan, ali iz današnje perspektive možemo zaključiti - stvar je imala smisla. Sergej dobrodošao, jer plavoj obitelji je trebala tvoja energija.
Ali dok se Jakirović, poslije poziva Vlatke Peras, s tamo neke riječke plaže bacao prema volanu sa željom da pojuri prema Zagrebu, plavi klub se nastavio gušiti u svojim tradicionalnim problemima. Dakle, tko je gazda? I dalje onaj zloduh iz Međugorja preko "svoje tajnice"? Neka fronta izgrađena oko karlovačkog biznismena Nikole Hanžela, gazde Lana Grupe, kojem leđa čuva moćna industrija oružja u vidu HS-Produkta, a legitimitet svojim imidžem osigurava Mirko Barišić? Je li se u priču u međuvremenu zaista s ambicioznijim planovima o privatizaciji upleo PPD preko svojih "igrača", Mladena Vedriša i Franje Gregurića?
2) Što se događa?
Nakon onog grubog prizemljenja u Pragu i tarapane u Osijeku, Dinamo je ponovno dobar. Ne govorimo samo o rezultatu - jer tih 3-0 protiv Slavena Belupa ili 5-1 protiv Astane ne iskače iz nekih povijesnih okvira - nego aludiramo na dojam. To je taj Dinamo koji želimo gledati. Gazda Maksimira koji razoružava suparnika već u prvom poluvremenu, nešto na tragu Ćirine kaznene ekspedicije iz ‘82, momčad koja gazi brazdu Fergusonovih "crvenih vragova" iz devedesetih. Maksimir kao tvrđava, svi koji ulazite slobodno ostavite nadu na vratima.
Dok na terenu počinje Jakirovićeva renesansa, u strateškom nadmudrivanju oko kluba umjesto približavanja zaraćenih strana i pregovora traje novo rovovsko ukopavanje. Jedina stvar oko koje se dvije ili sada već tri zaraćene strane mogu dogovoriti jest da Dinamo treba ostati udruga građana s godišnjim proračunom od 50-ak milijuna eura, jer to ostavlja brdo prostora za maštovite financijske kombinacije, u pravilu vezane uz menadžerske provizije. Što dublje ulazite u ovo živo blato podjela, jasnijom vam postaje samo jedna stvar. Da, Zdravko Mamić je glavni đavo u selu, ali ovdje zapravo nema pozitivaca. Ovako ili onako, svi involvirani u borbu za vlast u plavom klubu zapravo vide tiskaru novca.
3) Što će se dogoditi?
Zapravo i ne trebam ovih gotovo 30 godina iskustva u nogometnom novinarstvu da otkrijem toplu vodu: dakle, Dinamo će se prošetati do novog naslova prvaka i jedini upitnik na sezonu tiče se raspleta europskog putovanja. Konferencijska liga lako bi se mogla pokazati skrivenim blagoslovom. Umjesto Bayernovih ili Cityjevih porcija eto prilike za još malo bildanja imidža, novo skupljanje bodova i napucavanje Uefina koeficijenta na putu prema skupini Lige prvaka sljedeće godine kada kreće revolucija u vidu Uefinih novčanih nagrada. Jakirović za sebe traži jedan prijelazni rok i šest mjeseci, ali zapravo već raspolaže s kadrom koji može ostvarivati ozbiljne rezultate.
A što Dinamu donosi sutra u upravljačkom smislu? Mirko Barišić u proteklih šest mjeseci nije stigao slomiti ‘zorićevce‘ (nekadašnje ‘mamićevce‘) i Skupštinu u ponedjeljak teško može dobiti. U novi saziv Izvršnog odbora je, kako saznajemo, poželio uvrstiti stare suradnike (Bergman, Gašparović, Hanžel, Cvitković, Naglić...) i neka nova lica poput Drage Kamenskog (vlasnik Kamgrada) ili dr. Miroslava Vukića, poznatog zagrebačkog neurokirurga, ali previše je u plavom bazenu gladnih krokodila i priča bi lako mogla otići u play-off, prema 2024. godini kada i predsjedniku Barišić istječe mandat i više neće biti manevarskog prostora za proceduralne bitke...
