Janjevac kaže da u Kistanjama nema suživota sa Srbima: ‘Mokre nam po crkvi, zovu nas šiptarima”

Iako već dugi niz godina iz Kistanje do javnosti dopiru informacije o skladu i suživotu tamošnjih stanovnika, pretežito Janjevaca i pripadnika srpske nacionalne manjine, čini se kako to baš i nije tako.

Janjevci koji su ovo područje masovno naselili u poraću, tvrde kako od samog dolaska 1997. godine sa tamošnjim Srbima imaju velikih problema.

“Od prvog dana imamo problema sa Srbima”

Što se točno događa u Kistanjama, ispričao nam je Janjevac Ivan Jozić.

Foto: Privatna arhiva

“Ovdje se, zapravo, često događaju različiti incidenti sa Srbima, međutim to jako teško dopire do medija. Atmosfera je od samog našeg dolaska teška jer je u Kistanjama nakon rata ostalo dosta Srba, mnogi su se vratili naknadno, a vraćaju se i dan danas”. kaže Jozić koji se pred kraj rata priključio obrani Hrvatske, a kao pripadnik 113 brigade je sudjelovao u Oluji.

“Odmah nakon Oluje ovdje je počela izgradnja katoličke crkve i tada smo prvi puta vidjeli da to neće funkcionirati. Pišali su po toj crkvi, pijani nam psovali nam janjevačku majku, vrijeđali nas, a bilo je i fizičkih sukoba. Pokojni Rale tada je pjevao ‘spremte se, spremte četnici’, ali policija ne reagira. Nekako sam se nadao da će se to godinama vratiti u ravnotežu i da ćemo se naviknuti jedni na druge, međutim – sve je i dalje isto, a rekao bih i gore”.

“U ćiriličnim majicama psuju nam šiptarsku mater”

Ivan Jozić kaže kako se zbog dominacije Srba, Janjevci u Kistanjama osjećaju kao građani drugog reda: 

“Možete čuti kako vam odjeveni u majice sa ćiriličnim natpisima u prolazu psuju ‘šiptarsku mater’, a posebno su bahati u vrijeme proslave svojih vjerskih blagdana. Moram istaknuti kako osobno nemam ništa protiv takvih običaja i dapače, drago mi je kada ljudi njeguju svoju kulturu i vjeru. Ali, prije nekoliko dana su obilježavali jedan od svojih većih blagdana ‘Preobraženje’ nakojem se pojavila Anja Šimpraga. Nitko, baš nitko joj ne smije prići zbog njezinih tjelohranitelja koji su napeti i konstantno iščekuju ‘napad’ na nju. Zbog toga su vrlo neugodni prema svima koji joj se približe na dva tri metra.”

Foto: Facebook/Preobraženje u Kistanjama

“Bojim se Šimpraginih tjelohranitelja”

Jozić tvrdi da je ista stvar kada Šimpraga dolazi u tamošnji frizerski salon:

“Pred vratima je čeka tjelohranitelj koji je prošloga puta izgledao tako da se ja nisam usudio proći kraj njega da odem u poštu.” 

Naš sugovornik napominje kako su mu preminuli roditelji i sestra, a brat počinio suicid, te je tako ostao sam s primanjima od 200 eura. Kaže kako sada intenzivno razmišlja o odlasku iz mjesta, a možda i Hrvatske:

“Bilo bi bolje da su nas ostavili na Kosovu. Kistanje nama Janjevcima nisu ugodne za život i ne vjerujem da će se išta promijeniti jer se ljudi boje, ne žele pričati o tome niti svjedočiti o situacijama koje se događaju njima. Jednostavno ih je strah, a na policiju odavno ne računaju”, zaključuje Ivan Jozić.