Je li imovinska stvarno viša matematika? 'Daju je tajnicima, a problem je provjera'

O svemu smo razgovarali s bivšom predsjednicom Povjerenstva Natašom Novaković.

Kako komentirate slučaj ministra Grlića Radmana i 'zaboravljenih' dva milijuna eura na njegovom računu?

Prema informacijama koje imam, radi se o neprijavljivanju prihoda od dionica, odnosno dividendi, i to nekoliko godina. No ovdje se zapravo ne radi samo o dividendi, jer ona koja je isplaćena primjerice u 2020. godini prijavljuje se kao dividenda samo u imovinskoj kartici za 2021., a već iduće godine ona postaje štednja ili se tim novcem nešto kupuje, dok se u karticu upisuje dividenda iz 2021. godine.

Dakle, ako u tom periodu on nije mijenjao prijavljene iznose osobne štednje ili nije kupovao nekretnine i pokretnine, onda ni ta stavka u njegovoj imovinskoj kartici nije odgovarajuće popunjena. Povjerenstvo je imalo predmete neprijavljivanja dionica, možda i dobiti od dividende, ali u vrlo malim iznosima. Dodatno je problematična činjenica da se u ovom slučaju radi o trgovačkom društvu koje posluje s državom, a o takvom je poslovnom događanju samo trgovačko društvo obvezno obavijestiti Povjerenstvo.

Za institut prijenosa upravljačkih prava na drugu osobu Povjerenstvo je tražilo brisanje iz zakona jer se radi o odredbi koja se ne može kontrolirati, ona naprosto nije životna. Ako je netko vlasnik trgovačkog društva, sigurno je da će se i dalje baviti njegovim poslovanjem. Prema odredbama zakona, on bi se samo jednom godišnje smio raspitati o poslovanju, a Povjerenstvo niti može kontrolirati koliko se puta obveznik našao s osobom na koju je prenio upravljačka prava, a još manje može kontrolirati o čemu su razgovarali. Dakle radi se o odredbi koja je zapravo mrtvo slovo na papiru, obveznicima radi trošak, a nitko je ne može kontrolirati. U nekim državama zabranjeno je da trgovačka društva obveznika posluju s bilo kojom državnom institucijom - a mi imamo samo ovu odredbu koja je neživotna i nema nikakvu svrhu.

Čini se da se ovdje radi o povredi odredbi Zakona o sprječavanju sukoba interesa zbog propusta navođenja obveza. Slične predmete dosad smo imali oko kredita i leasinga, ali ovakvoga se ne sjećam. Ali da, ta dužnost postoji i to je logično: radi o obvezi koja smanjuje financijsko stanje dužnosnika.

Koliko je zapravo teško ispuniti imovinsku karticu? Nama smrtnicima čini se krajnje jednostavnim popisati svoju imovinu, štednju, nekretnine i dugovanja.

Onome tko to čini prvi put neće biti sasvim jednostavno jer nije moguće sjesti i popuniti je za pola sata. Imovinska kartica je sveobuhvatna, a imovinska prava i obveze detaljno su raščlanjeni. Svakako se ne radi o nečemu što možete ispuniti u tren oka, ali ne radi se ni o kvantnoj fizici. Potrebno je koncentrirati se i proći jednu po jednu kućicu, imati relevantnu dokumentaciju - primjerice za kredit, najam ili dionice ili pak zemljišno-knjižne izvatke - i polako popunjavati. Ako pritom postoje neke nedoumice, postoji i ikona s upitnikom kod gotovo svake rubrike koja objašnjava o čemu se radi. Postoje široke upute, postoje i kratke upute, a na koncu i kontakt Povjerenstva. Nije da je obveznik potpuno prepušten sam sebi.

A kada jednom popune svoju imovinsku karticu, svaki idući put to je znatno jednostavnije jer se upisuje samo ono što se promijenilo.

Jesu li onda upute preopširne i previše dosadne, pa ih dužnosnici ne čitaju, ili su naprosto površni pa ne proučavaju do kraja ni ono malo obveza koje imaju?

Činjenica jest da su upute opširne, a mogu se složiti i da su dosadne, ali su nužne. Dakle jedina formalna stvar koju obveznik mora napraviti prilikom preuzimanja funkcije jest popuniti imovinsku karticu. Ako mu ona nije jasna, napisane su upute koje jesu dosadne i detaljne, a Povjerenstvo ih je napisalo na temelju upita obveznika o imovinskim karticama. Ali postoje i kraće upute. Osim toga, ako nekome nešto nije jasno, onda mu upute neće biti dosadne: pretpostavljam da čitaju ono što ne znaju, a ne sve stranice. Mislim da se radi o kombinaciji pristupa 'lako ćemo' i zahtjevnosti dokumenta.

Iz vašeg iskustva, ispunjavaju li dužnosnici svoje imovinske kartice samostalno ili traže pomoć čak i u tome?

Taj posao vrlo često povjeravaju svojim tajnicama i tajnicima, pa često ne znaju ni šifru za pristup stranicama, a to je najgora moguća ideja jer u tom slučaju ne znaju ni što se traži od njih. Imovinska kartica naprosto vodi čovjeka kroz njegovo financijsko i materijalno stanje te obveze, pa se, kad vidi neku rubriku, i sam sjeti da to posjeduje. Recimo, dionice. Možda se nećeš sjetiti reći tajnici da ih imaš, ali ako ideš kroz imovinsku karticu i dođeš do tog polja, ne znam kako ih možeš zaboraviti.

Postoji i velik broj obveznika koji su zvali Povjerenstvo i konzultirali se, pogotovo kada je stupio na snagu novi Zakon o sprječavanju sukoba interesa, pa su mnogi od njih prvi put postali dužnosnici. Neki su znali i doći u Povjerenstvo i konzultirati se, a ondje postoji poseban odjel za imovinske kartice sa stručnim osobama koje odgovaraju na sva pitanja obveznika.

Osim toga, Povjerenstvo je 2022. godine obišlo sve županije osim Sisačko-moslavačke i educiralo obveznike o zakonu, a posebno o imovinskim karticama, tako da je doista svatko od njih imao priliku i neposredno postaviti sva pitanja.

Na što se dužnosnici najviše žale Povjerenstvu pri ispunjavanju kartica?

Najviše su se žalili da je imovinska kartica nejasna, ali najčešće su se žalili oni koji nikada ništa nisu pitali. Meni je logično da pitaš ako nešto ne znaš, uostalom zadatak Povjerenstva i jest da educira obveznike. Oni koji su se obratili i razjasnili sve nedoumice koje su imali nikada nisu imali problema s imovinskom karticom - koliko god da je u njihovom slučaju ona bila komplicirana.

A pitaju svašta: najčešće oko nekretnina i upisa njihove površine, zatim kako deklarirati nekretninu u izgradnji, pa oko kredita i leasinga, drugih prihoda, pokretnina, prijenosa upravljačkih prava, OPG-ova, obrta…

Na koncu, vaša procjena: Ima li više onih koji svoje imovinske kartice savršeno ispune ili onih koji ih konstantno moraju dopunjavati?

Malo njih to je učinilo savršeno, ali svakako postoje i takvi. Postoje i obveznici koji su napravili doista minornu grešku, međutim kako zakon ne poznaje razliku niti gradira povrede na način da se zbog takvih grešaka ne vodi postupak, Povjerenstvo je puno puta vodilo postupke koji su sami sebi bili svrha. Ali naprosto nije bilo druge mogućnosti nego ih pokrenuti.

Treba li onda nešto mijenjati, pa da se javnost ne zamara desecima slučajevima u kojima se objašnjava da se radi o 'propustu' prilikom ispunjavanja imovinske kartice, a ne kriminalu?

Što se tiče samog ispunjavanja imovinskih kartica, Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa je svima koji su mu se obratili uvijek odgovorilo, pisano ili telefonski. Dakle uvijek je na sve moguće načine bilo na raspolaganju i tu ne vidim problem.

Koliko se sjećam, Nacionalnim planom oporavka i otpornosti bio je planiran automatizirani sustav imovinskih kartica koji bi automatski povlačio podatke iz dostupnih registara, što bi donekle smanjilo mogućnost grešaka, no i dalje bi ostali razni prihodi, štednje i slično, što bi obveznici morali sami prijaviti. Ne znam u kojem je stupnju razvoja taj projekt, no koliko se sjećam, trebao bi biti dovršen ove godine.

Po mom mišljenju, nisu toliko nužne promjene u sadržaju imovinskih kartica - nego u praksi njihove redovne provjere. Povjerenstvo ima zakonsku obvezu činiti to, ali nema kapaciteta da tu svoju obvezu i ispuni.