'Jedan dan piješ kavu u centru, drugi dan gledaš tenkove! A uvjeravali su nas da nema rata'
'KAUBOJ' O BIJEGU IZ UKRAJINE
Prvo smo išli prema rumunjskoj granici, no bila je blokirana pa smo okrenuli prema Moldaviji. Uspjeli smo nekako dva puta natočiti gorivo. To je stvarno bila sreća. Ceste jesu loše, ali ne tako loše kako sam očekivao
Hrvatska rukometna reprezentacija okupila se početkom tjedna u Varaždinu na sedmodnevnim pripremama za kvalifikacijski susret s Finskom, koji će odlučivati putnika na Svjetsko prvenstvo iduće godine, piše 24sata .
S "kaubojima" je ponovno desni vanjski Luka Šebetić (27) koji je zbog ozljeda propustio dvije uzastopne europske smotre.
- Naravno da je lijepo opet biti s reprezentacijom. Cijelo vrijeme sam bio na okupljanjima prošle godine, no zbog ozljede aduktora propustio sam Europsko prvenstvo u Mađarskoj i Slovačkoj. Općenito tijekom karijere nisam imao teže ozljede, samo je tajming tih ozljeda bio izuzetno loš - rekao nam je Šebetić, inače igrač ukrajinskog Motora iz Zaporožja.
U isti klub hrvatski reprezentativac stigao je početkom ove sezone iz francuskog Tremblayja, a ni u najluđim snovima nije ni slutio da će se naći u ratnoj zoni te da će se morati pobjeći iz zemlje kojom bijesni rat.
- Nije se dalo naslutiti da će biti rat. Jedan dan normalno piješ kavu u centru grada, a sutradan si u ratu. Uprava kluba uvjeravala nas je do rata neće doći, a isto su nas uvjeravali i neki parlamentarni zastupnici koji su baš iz Zaporožja. Dečki, Ukrajinci, također nisu vjerovali da će uopće biti invazija - ističe Šebetić.
Njegov Motor dan prije ruske invazije igrao je utakmicu Lige prvaka s Kielceom i sletio je u Kijev. Krenuli su iz Kijeva avionom prema Zaporožju, no aerodrom se tamo zamračio i oni su se opet vratili u Kijev. Nedugo nakon toga, Putin je proglasio invaziju.
- Nekoliko sati prije bezbrižno šetaš gradom, a dan kasnije lete avioni, helikopteri i voze se vojna vozila po ulici. Kad smo bili u Kijevu čuli smo kako tamo padaju bombe. Nimalo ugodan osjećaj - ističe Šebetić, koji je na kraju sa svojom obitelji morao spašavati živu glavu.
Njegov put od Zaporožja prema Zagrebu trajao je pet dana.
- Prvo smo išli prema rumunjskoj granici, no ista je bila blokirana pa smo okrenuli prema Moldaviji - objašnjava.
On i obitelj jednu noć su morali i prespavati jer je na snazi policijski sat, a objasnio je da su ogromne gužve bile na benzinskim crpkama.
- Uspjeli smo nekako dva puta natočiti gorivo. To je stvarno bila sreća. Što se tiče puta, bilo je tada sigurno putovati tim dijelom Ukrajine. Ceste jesu loše, ali ne tako loše kako sam očekivao - naglasio je Luka, koji je s obitelji preko Moldavije ušao u Rumunjsku, pa zatim u Mađarsku i potom je s obitelji 1. ožujka stigao u Zagreb.
Sa suigračima koji su ostali u Ukrajini je u redovitom kontaktu.
- S dečkima imamo grupu na WhatsAppu. Oni ne smiju van, a koliko je meni poznato nitko se nije priključio obrani zemlje. Evo baš sam danas pročitao da je pala bomba na željeznički kolodvor, a što će biti s klubom ne znamo - ističe Šebetić, koji iz Ukrajine prije ratnih zbivanja nosi samo lijepa sjećanja.
- Ljudi su izuzetni i nakon nepune sezone imamo samo pozitivna iskustva. Živio sam u predivnom gradu, a moj klub nametnuo se u Ligi prvaka, odnosno postao je konkurentan u istom natjecanju. Žao mi je što je taj put prekinuo rat - ističe Šebetić, koji je prije reprezentativnog okupljanja individualno trenirao.
- Najmanji je problem za mene. Na sportskom planu će se nešto otvoriti, no brine me kako će se cijela situacija rasplesti za Ukrajince - zaključio je naš rukometaš.
