Jedan facebook status suprotivu nastojanjima za “beatifikaciju” Đorđa Balaševića
Prije dva dana preminuo je pjevač lakih nota Đorđe Balašević iz Vojvodine. Po svemu kontroverzna osoba, sa šovinističkim stavovima koje je izražavao početkom devedesetih na račun Hrvata, Slovenaca, a pogotovo kosovskih Albanaca. Na društvenim mrežama je “glasna ekipa pravovjernih” sve koji su se usudili bilo što reći protiv lika i djela “njihovog Đoleta” automatski prozivala mrziteljima svega i svačega, a išlo je čak i dotle da se toj” muškoj pevaljci” da jedna ulica u Zagrebu.
Za to nam se činilo da trebamo prenijeti jedan zanimljiv status jedne mlade osobe koja na stvar gleda realno, pa pročitajte:
“Ipak je ovo moj fb profil pa Bogu hvala tu mogu objaviti što mislim i želim, kome se ne sviđa ne mora čitati, a postoji i opcija “prekini prijateljstvo”. Iako gdje bismo stigli da svi imamo isto mišljenje..
Stoga ja i kad vidim da mi kod nekog mog prijatelja na fb neka objava ne odgovara, jednostavno ju preskočim. Ali nismo svi isti. Znam da će me zbog ovog statusa još neki “prijatelji” obrisati, i neka, njihovo pravo. Kao što je i moje pravo da iznosim svoje mišljenje.
Jednostavno gledam svu ovu histeriju oko nekoga tko je ne znam samo čime zadužio Hrvatsku i hrvatski narod, možda izjavama o Vukovaru 1991. godine, izjavama o jugoslavenstvu i sličnim.
Poštujem da se nekome sviđa njegova glazba, ali većina tih i takvih ne poštuje da postoje u Hrvatskoj ljudi koji ne smatraju da takva pompa i “iskakanje iz paštete” je potrebno. Moju su Hrvatsku meni izborili hrvatski dragovoljci, branitelji svojom krvlju, a svaki dan pazite SVAKI umre 6 hrvatskih branitelja.
Ne sjećam se paljenja svijeća po trgovima za njih .Ne sjećam se ni masovne histerije i žaljenja kada su našli posmrtne ostatke Žarka Manjkasa Crvenkape koga je ubila četničko-jugoslovenska ruka pod istom onom ćirilicom koju su jučer pisali po Zagrebu.
Imao je želju. Pa imaju želju i živi branitelji i civili imati spomen ploču u srpskim logorima smrti pa im ne daju. Jučer je postalo vidljivo nešto što se pričalo ali nije bilo toliko “opipljivo” da jugonostalgičara ima u Hrvatskoj više nego ikada. Još samo treba umrijeti Rade i Joža Manolić pa da im svima skupa odamo počast nekom alejom velikana. Užas!!
Tko je ovih silnih po gradovima što su palili svijeće čuo i žalio za Blagom Zadrom, Markom Babićem, Andrijom Matijašem Paukom, i silnim znanim i neznanim herojima?
Tko je upalio svijeću i žali i moli za silnu žrtvu Vukovara i Škabrnje?? Zatrli su u dobroj mjeri sve mučenike Križnog puta sto leže po kojekakvim jamama, pomalo na mala vrata to čine i s Domovinskim ratom..
A moj hrvatski narod šuti!
Ja šutjeti neću, i nikada mi nitko neće nametnuti stigmu zatucane, ograničene mrziteljice, zato jer to nisam. Ja sam ponosni domoljub, koja volim i molim za moju ljubljenu Hrvatsku, za moju braću i sestre sto dadoše život za nju i to mi nikada nitko neće moći oduzeti tu ljubav. I briga me kako me zbog toga gledate ili opisujete..
Ona je moja ljubav i svetinja. Ljubljena moja domovina. I zahvaljujem Bogu dragomu na njoj i svim mojim herojima. Dat će Gospodin pa će se pronaći tijelo moga brata Jean Michel Nicoliera,vidjet ćemo onda koliko volimo i poštujemo one najbolje koji bijahu među nama..
I Kićo Slabinac je bio naš, ali gledajući ono sve jučer i sinoć dade se zaključiti da su rijetki htjeli ili željeli ispratiti Kiću. To je staromodno. A ovo jučer moderno, jer ipak Kićo nije pljuvao po Vukovaru i časnim sestrama. Još kad vidim mnoštvo Bogu posvećenih osoba koje veličaju toga koji ih je izvrijeđao pitam se tko je tu lud?!
Alemku Markotić su “razapeli” po medijima zbog “nepridržavanja mjera” dok je čitala molitvu vjernika, a ono sinoć po mnogim gradovima su ljudi valjda čekali tramvaj. Sramotno i licemjerno..
Kao i puno toga u Lijepoj našoj.
A sad slobodno me obrišite svi vi koji imate pravo na svoje mišljenje i stav, jer evo i ja imam na svome fb profilu isto to pravo. To ne znaci da vas mrzim, naprotiv. Mrzim licemjerje i nepravdu..
Blagoslovljena vam bila sveta nedjelja uz stih legende koja je ostala dosljedna svojim riječima: Vjeruj u ljubav i sačuvaj nju, vjeruj u ljubav u dobru i zlu. Pivaj morski vuče tamo gore na Nebu. I pozdravi naše heroje.
Imamo Hrvatsku, ma kakva god bila. Zbog njih koji sada “čuvaju” nas s Neba. Vječna im hvala i slava!”
Tekst i foto: Tatjana Šargač
