Jedva su čekali da odu u Oluju, a onda se dogodio užas: ‘Idemo u Knin, Knin je naš’

SERIJAL: 30 GODINA OLUJE

Operacija “Ljeto ’95.” trajala je od 25. do 30. srpnja 1995. godine,

a njome su oslobođeni Bosansko Grahovo i Glamoč te stvoreni konačni uvjeti za najveću vojno redarstvenu operaciju Oluja koja je započela pet dana nakon ove operacije. U kritičnim trenucima, Ante Gotovina izvijestio je dr. Franju Tuđmana da vojska neće moći izdržati još jednu zimu na Dinari, stoga se donosi odluka o pokretanju operacije koja bi bila pandan operaciji Zima ’94.

Sama akcija bila je izuzetno teška i zahtjevna, a o tome svjedoči upozorenje Gojka Šuška koji je s vojskom održavao sastanke prije svake operacije. Ljubo Ćesić Rojs se sjeća kako ih je tada upozorio na veliki rizik od sveopćeg rata, odnosno uključenja ostataka bivše Jugoslavije u okršaj.

Na Hrvatskoj strani tada su bili na raspolaganju 4. i 7. gbr, 114. br, 2./9. gbr, 1. HGZ, 81. gb, 3./1. gbr HVO, SP HR HB. Nasuprot njima su stajale srpske snage u Bosanskom Grahovu i Glamoču, koje su branile postrojbe iz sastava 2. Krajiškog korpusa VRS. Međutim, zbog značajnijeg angažmana na osvajanju Bihaća, srpska obrana Bosanskog Grahova i Glamoča bila je slaba, a činili su je neiskusni vojnici, Srbi iz Hrvatske ili Bosne i Hercegovine koji su ranije izbjegli u Srbiju, gdje su mobilizirani i vraćeni na ratište.

Foto: Ljubo Ćesić Rojs/Privatna arhiva

Rojs o probijanjima kroz Dinaru

Ovom značajnom, munjevitom akcijom oslobođeno je oko 1600 četvornih kilometara, a uz nju je vezano i mnoštvo zanimljivosti. Naime, Ljeto ’95. je operacija jedinstvena prvenstveno po monumentalnom poduhvatu probijanja cesta i puteva teškim strojevima kroz Dinaru.

“Strojevi su probijali ceste kako bi sanitet, logistika i streljivo mogli pratiti vojsku. Mi smo Dinaru, Goliju i Šator doslovno preorali”, kaže nam Ljubo Ćesić Rojs koji je bio zadužen za ovaj zahtjevni zadatak. Jedan od najinteresantnijih trenutaka dogodio se 28. srpnja ulaskom HV-a u Bosansko Grahovo. Televizijske kamere koje su pratile euforične branitelje, prisjetio se Rojs, ulovile su upravo njega, a on je tom prilikom dao kratku, duhovitu izjavu koja je ostala zapamćena za sva vremena: “Grahovo je uvijek bilo hrvatsko, jer da je srpsko zvalo bi se Pasuljevo”.